MIHOLJŠTINA PRIKAZANA NA IZLOŽBI TEKUĆI PROSTORI: KARTE DUNAVSKOG PROSTORA 1650.-1800.
Tijekom 18. i 19. stoljeća današnji Donji Miholjac često se navodio kao Miholjac ili Šokac Miholjac.
Autor: Mihael Sučić Foto: Gordan Ćelić/arhiva Muzeja Slavonije
30.11.2024.
U organizaciji osječkog Muzeja Slavonije (23. studenog 2024. godine.) otvorena je međunarodna izložba pod nazivom Tekući prostori: Karte dunavskog prostora 1650.-1800. Izložba je nastala iz suradnje Državnog arhiva Baden-Württemberga i Instituta za podunavsku švapsku povijest i regionalnu znanost u Tübingenu uz potporu L-Bank, državne banke za Baden-Württemberg i Ministarstva za znanost, istraživanje i umjetnost Baden- Württemberga. Do sada su ju pogledali ljubitelji povijesti i kartografije u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i Rumunjskoj.
Osim izloženih karata iz zbirke Instituta za podunavsku švapsku povijest i regionalnu znanost u Tübingenu i donatora posjetitelji mogu pogledati i karte iz Kartografske zbirke koju vodi Ante Grubišić, koordinator izložbe u Muzeju Slavonije do ožujka 2025. godine. Osim spomenutih karata ljubitelji kartografije mogu vidjeti digitalizirane planove političkih, gospodarskih i vojnih središta s kraja 17. i prve polovice 18. stoljeća poput Iloka, Vukovara, Osijeka, Valpova i Požege. Na primjerima Osijeka i Vukovara mogu usporediti razvoj urbanih središta od 1680-ih do sredine 18. stoljeća.
Za proučavanje povijesti Donjeg Miholjca i Miholjštine (prostor koji obuhvaća nekadašnje područje miholjačkog vlastelinstva od 1830-ih godina) zanimljive su tri karte, jedna C. Schütza i F. Müllera iz 1788. na kojoj je prikazana Bosna, Hrvatska i Srbija, druga je karta Slavonije i Srijema od F. Spaia iz 1737. godine, a treća E. Briffauta iz 1738. godine. Na karti F. Spaia prikazana su uz Miholjac (tijekom 18. i 19. stoljeća današnji Donji Miholjac često se navodio kao Miholjac ili Šokac Miholjac) i naselja od istoka prema zapadu – Marijanci, Šljivoševci, Kunišinci, Čamagajevci, Črnkovci, Bočkinci, Podgajci (današnji Podgajci Podravski), Sveti Đurađ, Poreč, Rakitovica, Golinci, Vrpolje (današnja Kapelna), Viljevo i Moslavina (današnja Podravska Moslavina). Kada uspoređujemo tadašnje karte s današnjim položajem navedenih naselja bitno je napomenuti da se često razlikuje smještaj pojedinog naselja. Razlog je tome informiranost kartografa, svrha nastanka karte ili činjenica da su pojedina sela promijenila položaj tijekom 18. stoljeća. Kao primjer za naselje – migranta možemo spomenuti Marijance koji tijekom prve polovice 18. stoljeća sele s „obala“ Vučice prema sjeveru. Ljubitelji povijesti širih područja poput Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva mogu vidjeti na desetke karata i planova gradova uz Dunav i njegove pritoke poput Drave i Save.
Koordinator izložbe Ante Grubišić naveo je u deplijanu.: „Uz tematsku vrijednost – glede Podunavlja kao geografskog područja Hrvatske mnogostrukog značaja – i činjenicu kako izložba donosi neke raritetne i nikad prije izlagane karte, treba istaknuti kako je Generallandesarchiv Karlsruhe mjesto u kojem se čuvaju najstariji moderni planovi hrvatskih gradova, napravljeni od strane vojnih inženjera oko 1688. godine, a to su Osijek, Vukovar i Ilok. Istodobno, ovo je vrijeme epohalne promjene u kartografiji kada se planovi izrađuju u mjerilu, na geodetskoj tj. matematičkoj osnovi te su rezultati objektivni, a ne umjetnički prikazi gradova. S obzirom na slabu razvijenost vojne kartografije i vojnoinženjerske struke u habsburškoj vojsci tijekom Velikog bečkog rata ne treba čuditi kako su autori prvih planova npr. Osijeka i Vukovara francuski inženjeri u službi Monarhije. Ovaj veliki kulturni i tehnički napredak za cijelu Monarhiju jedan je od glavnih podsadržaja ilustriranih na izložbi…“
