INTERVJU S JERONIMOM PANDURIĆEM, KANDIDATOM ZA GRADONAČELNIKA

„Odluku o ulasku u politiku donio sam jer mi se čini da je u situaciji u kojoj se nalazimo šutnja postala pomalo i nepristojna.”

SPONZORIRANO /LOKALNI IZBORI 2025.
08.05.2025.

Otkud vi u politici – zašto?
Umjesto da izmišljam nešto novo, citirat ću jednog hrvatskog glumca koji je to rekao bolje nego što bih ja mogao: „Odluku o ulasku u politiku donio sam jer mi se čini da je u situaciji u kojoj se nalazimo šutnja postala pomalo i nepristojna.” Nepristojno je stajati sa strane, slijegati ramenima i komentirati po kafićima dok se oko nas sve urušava. Nepristojno je znati da se nešto radi krivo, a ne pokušati to promijeniti. I zato sam danas ovdje.

Što vas je toliko naljutilo?
Ako govorimo o „kapi koja je prelila čašu“, onda je to bila odluka o poskupljenju vode za 50%, donesena u listopadu prošle godine. Mi građani Donjeg Miholjca smo preko noći postali korisnici najskuplje javne vodoopskrbe u Slavoniji, a vrlo vjerojatno i šire. I to – bez
opravdanja.

Možete li pojasniti?
U srpnju prošle godine, sadašnji me gradonačelnik zamolio da napravim analizu poslovanja Miholjačkog vodovoda i dam svoje stručno mišljenje o prijedlogu direktorice da se cijena vode poveća s 0,80 € na 1,80 €.
Kao i uvijek kad mogu pomoći, pristao sam. Analiza je pokazala da, iako vodovod formalno posluje s gubitkom, taj gubitak je isključivo posljedica rigidnih računovodstvenih politika. Prava slika – novčani tok – bila je pozitivna, a to je najvažnije. U prijevodu, tvrtka je stabilna i održiva.
Još jedan od zaključaka moje analize bio je da radnici Miholjačkog vodovoda imaju u tom trenutku 15-20% niže plaće od prosjeka u drugim vodovodima u Slavoniji pa sam predložio da im se plaće povećaju kako nebi došlo do osipanja kadra. Uz to, predložio sam konkretne mjere kojima bi se mogli povećati prihodi – bez ozbiljnog poskupljenja.
Na sastanku je gradonačelnik prihvatio sve moje zaključke. A onda – na moje iznenađenje i bez suglasnosti Gradskog vijeća – donio odluku o povećanju cijene od čak 50%. I danas stojim iza svoje analize i tvrdim da razloga za takvo poskupljenje nije bilo. A pogotovo ne u Donjem Miholjcu – jednom od financijski najosjetljivijih gradova u regiji. Ta odluka je za mene bila nerazumna. I ako trebam biti potpuno iskren – smatram je neodgovornom. To je bio trenutak kad sam počeo ozbiljno razmišljati da nešto moram
poduzeti.

Je li to jedina stvar koja vas je potaknula na kandidaturu?
Naravno da nije.
Ali da bih to pojasnio, moram vam najprije reći da sam godinama promatrao gradske vlasti s nadom. Kada se sadašnji gradonačelnik i njegov tim pojavili na sceni 2017., vjerovao sam da će stvari krenuti nabolje. I doista – tada sam u njima vidio dobru ekipu. Pružao sam podršku, ponekad tiho, ponekad otvoreno.
I danas mogu reći da su u prvom mandatu neke stvari išle u pozitivnom smjeru. Ali ovaj drugi mandat… iskreno, radije bih ga zaboravio. Umjesto napretka – zbrka, izgovori, svađe i lutanja.

Možete li pojasniti tu ocjenu?
Sadašnji gradonačelnik u svom drugom mandatu nije imao većinu u Gradskom vijeću i često sam čuo opravdanja tipa: „ne da mi vijeće“. I ja sam to vjerovao. Sve dok nisam shvatio da mnoge ključne odluke gradonačelnik zapravo može donijeti samostalno.
U tom trenutku su mi se „otvorile oči“. Usporedimo to s državnom razinom: gradonačelnik = Vlada, Gradsko vijeće = Sabor. I kada sam vidio da se ovako važna odluka kao što je poskupljenje vode donosi bez vijeća, postalo mi je jasno da je odgovornost – isključivo njegova.
Onda je došlo i pripajanje Miholjačkog vodovoda Vodovodu Osijek, mjesec dana nakon poskupljenja. Trenutak tog pripajanja je raniju odluku o poskupljenju učinio još više nerazumnom i neodgovornom. Ono što me posebno pogodilo je činjenica da smo, unatoč tome što naš udio u kapitalu iznosi 80 puta više od primjerice Darde, dobili potpuno iste uvjete kod pripajanja.
Drugim riječima – praktički smo izgubili mogućnost odlučivanja o cijeni vode i drugim važnim pitanjima. Taj ugovor o pripajanju do danas nije javno objavljen. Tražio sam ga na stranicama Grada – ja ga našao nisam. Ovdje otvoreno postavljam pitanje – zašto nije objavljen? To je dokument koji se tiče svih nas. To je isto tako na jedan način odricanje od gradske imovine, a na drugim se stvarima kunemo u to da se nećemo odricati gradske imovine.

Što ste još saznali u tih nekoliko mjeseci otkako ste krenuli ozbiljno analizirati gradsko stanje?
Puno toga. I previše za jedan razgovor.
Ali i bez dodatnih analiza, svi mi vidimo ono očito – ulica u Zrinsko-Frankopanskoj čijih se 50 metara ne može završiti više od godinu dana, tržnica za koju više nitko i ne pokušava navesti rok završetka, i poznati recept: četiri godine tišine, pa zadnja tri mjeseca – investicijski „cirkus“.
Sve to ukazuje na jedno – da se Grad vodi bez stvarnog plana. A ono što je najgore – bez osjećaja odgovornosti prema građanima. Zato sam došao do zaključka da se aktualni gradonačelnik, na žalost jednostavno izgubio u vremenu i prostoru, i da bi za grad bilo opasno da se ovakav način vođenja produži još četiri godine.
I da budem jasan – u ovu priču nisam ušao „protiv sadašnjeg gradonačelnika“, kako je on to osobno interpretirao. Ušao sam za nas. Za našu djecu. Jer znam da može i mora bolje. I jer znam kako ćemo to napraviti. Ne ja, nego mi, pri tome misleći na sve one koji mogu i žele pomoći, a takvih je puno.

Politička atmosfera i važnost dijaloga
Htio bih skrenuti pažnju na još jednu stvar. Posljednjih godinu, možda i više, dana primjetna je još jedna pojava koja značajno utječe na funkcioniranje gradske uprave, a o kojoj se nedovoljno govori – to je ozbiljna narušenost komunikacije između trenutnog gradonačelnika i političkih aktera s drugačijim stavovima. Nažalost, došlo je do faze gotovo potpune blokade dijaloga, što ozbiljno otežava donošenje odluka i upravljanje gradom.

Smisao vođenja grada nije u izgradnji podjela, nego u traženju zajedničkih rješenja. I zato smatram važnim postaviti jedno vrlo praktično pitanje – čak i ako bi sadašnji gradonačelnik ponovno osvojio mandat (što prema svemu sudeći nije realno), kako uopće misli grad voditi dalje ako je komunikacija s velikim dijelom političke i društvene scene svedena na minimum?

Ono što nas dodatno zabrinjava jest sve češće poistovjećivanje svake kritike s napadom, a svakog novog glasa s prijetnjom. I mi koji smo se sada uključili kao nova opcija, iskreno se trudeći komunicirati samo činjenice ponekad se tretiramo kao ‘neprijatelji’ ili ‘produžena ruka’ postojećih političkih opcija. Takav pristup, po meni, ne može dovesti do pomaka nabolje.

Donji Miholjac danas ne treba gradonačelnika koji će produbljivati rovove. Treba osobu koja će ponovno otvoriti dijalog, okupiti sve koji žele raditi i vratiti povjerenje u zajedničko djelovanje.

Jednako tako želim osuditi i praksu anonimnih prijava koje su proteklih godina podnošene protiv sadašnjeg gradonačelnika i/ili njegovih suradnika. Iako se ne slažem s mnogim njegovim odlukama, ovakve prijave na temelju zlobnih ili, da budem blaži, ‘nečistih’ namjera smatram za najstrožu osudu. Jer, koliko mi je poznato, iz desetak takvih prijava nije proizašlo ništa. Ne znam tko ih podnosi, ne želim sudjelovati u naklapanjima, ali želim takve stvari jasno osuditi.

Takve stvari, ako nemaju temelja, ne doprinose borbi za bolje društvo – dapače, narušavaju povjerenje i dodatno unose nemir. Takva praksa samo dodatno truje političku atmosferu i udaljava nas od onoga što je najvažnije – rada za građane, a ne protiv političkih suparnika. Borimo se idejama, argumentima i programima – to je put kojim želimo ići.

Za one koji vas ne poznaju – tko je Jeronim Pandurić u nekoliko rečenica?
Rođeni sam Miholjčan, i veći dio života proveo sam u Donjem Miholjcu. Završio sam Ekonomski fakultet u Osijeku, a potom i EMBA na Cotrugli Business School.
Imam gotovo 25 godina iskustva na rukovodećim pozicijama u bankarstvu i realnom sektoru. Vodio sam velike sustave s više od 700 zaposlenih, i specijalizirao sam se za uspješne reorganizacije tvrtki i poslovnih sustava.
Danas vodim vlastitu tvrtku kojom pomažem lokalnim poduzetnicima i gospodarstvu. A kroz godine, aktivno sam sudjelovao i u društvenom životu – od sporta do raznih industrijskih inicijativa.
Ukratko, cijeli moj profesionalni put svodi se na predan rad, odgovornost, organizaciju i traženje rješenja.

Zašto ste vi bolji kandidat od ostalih?
Neću biti skroman – moje poslovno iskustvo jednostavno je teško usporedivo s ostalim kandidatima.
Svjestan sam da javna uprava nije isto što i privatni sektor. Ali temelji odgovornog upravljanja – jesu. Radio sam s velikim sustavima, složenim projektima i u vrlo zahtjevnim okolnostima.
Vjerujem da mogu ponuditi ono što je našem gradu sada najpotrebnije – stabilnost, racionalnost i rad bez iluzija.
Zato nećete od mene čuti priče kakve godinama slušamo, priče o bazenima, katovima na kinima ili staklenicima s vodopadima. Ono što zajedno sa svojim timom nudim su realni, konkretni projekti koji daju stvarnu vrijednost zajednici – bez megalomanije, ali s jasnim učinkom.
Program koji smo sastavili možete pogledati na www.zadm.eu i uvjeriti se da se promjene mogu dogoditi vrlo brzo, bez puno novca, ali uz puno rada, zajedništva i povjerenja.

I za kraj – vaša poruka biračima?
Možda najvažnija stvar koju ću reći: meni osobno ne ovisi ništa o tome hoću li biti gradonačelnik. Ali našem gradu – ovisi puno. I to je razlika.
Zato vas pozivam da dobro razmislite. Ne o meni, nego o sebi, svojoj obitelji, svom gradu. O tome što nam treba. I tko to može donijeti.
Završit ću kako sam i počeo – citatom – riječima Alberta Einsteina: „Značajni problemi s kojima se suočavamo ne mogu biti riješeni na razini razmišljanja koje ih je stvorilo.”

Vrijeme je za novi početak. Vrijeme je da preuzmemo odgovornost. Vrijeme je #ZaDM. Jer može i mora bolje!