Slider

Miholjština.info

Prvi informativni portal Miholjštine

NA DANAŠNJI DAN 1774. OTKRIVEN KISIK

Kisik su 1. kolovoza 1774. godine, neovisno jedan o drugome, otkrili švedski ljekarnik Scheele i engleski znanstvenik i filozof Joseph Priestley. Pravo objašnjenje i značenje njihovog otkrića dao je Antoine Laurent de Lavoisier.

Autor/Izvor:D.Š./H.H./W./Qp
Foto/Izvor: D.S./Pb

U pokusu provedenom 1. kolovoza 1774. godine, Priestley je fokusirao sunčevu svjetlost kroz leću, čime je zagrijao uzorak živog oksida pomoću pneumatskog korita, što je rezultiralo plinom koji je omogućio svijeći da brže gori. Kako bi otkrio može li plin podržati život, stavio je miša u staklenku s novopronađenim plinom. Očekivao je da će miš preživjeti pet minuta, ali bio je zapanjen kad je miš ostao živ i nakon sat vremena.

“Otkrio sam zrak pet ili šest puta bolji od običnog zraka”, napisao je. Sljedećih 12 godina sastavio je Eksperimenti i zapažanja o različitim vrstama zraka , zamjenjujući Aristotelovu zastarjelu teoriju o četiri elementa vlastitom varijacijom teorije flogistona. Svoje otkriće nazvao je “deflogiziranim zrakom”.

Dok je kasnije te godine putovao u Pariz, Priestley je upoznao Antoinea Lavoisiera i ponovio svoj eksperiment za francuskog kemičara. Lavoisier je bio taj koji je utvrdio da je Priestley otkrio pročišćeni zrak (“bez izmjena”), opažanje koje je dovelo do konačnog napuštanja teorije flogistona od strane znanstvene zajednice. Nova kemija obuhvatila je koncepte elemenata i spojeva te pojam očuvanja mase.

Lavoisier je ustanovio da se zrak sastoji od dvaju plinova čiji je omjer 1:4 i koje je nazvao oxygen i azot (dušik). Dokazao je da su reakcije gorenja, disanja i hrđanja u biti istovrsne reakcije – reakcije oksidacije. Lavoisier je plin iz originalnog naziva ‘vitalni zrak’ preimenovao u oxygène 1777. prema grčkom korijenu ὀξύς (oxys) (kiselina, doslovno “oštro,” prema okusu kiseline) i -γενής (-genēs) (stvaralac), jer je greškom smatrao da je kisik sastavni dio svih kiselina.

Kemičari su naknadno dokazali da je Lavoisier bio u krivu (zapravo je vodik taj koji čini osnovu kiselosti), ali tada je već bilo kasno i ime je ostalo u upotrebi. Hrvatski naziv skovao je jezikoslovac Bogoslav Šulek prema riječi kiselo.

Kisik je kemijski element atomskog broja 8 i atomske mase 15,9994. U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol O.
Na sobnoj temperaturi kisik je bezbojan plin, bez okusa i mirisa, teži od zraka. Ne gori, ali podržava gorenje, te je kemijski vrlo aktivan. Sniženjem temperature može se ukapljivati (tzv. “tekući kisik“), pa čak i prijeći u čvrsto stanje, pri čemu postaje plavičasto obojen. U čvrstom stanju tvori jednostavnu kubičnu kristalnu rešetku. U vodi je slabo topljiv, ali ipak dovoljno za opstanak života u vodi. Topljivost kisika se smanjuje povišenjem temperature.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *