INTERVJU S VESNOM VUČEMILOVIĆ, KANDIDATKINJOM ZA ŽUPANICU OBŽ

Gospodarska i demografska revitalizacija moraju biti prioritet broj jedan.

Autor:D.Š.
Foto/Izvor:V.V.

Jučer, 30.03.2021., saborska zastupnica i kandidatkinja Domovinskog pokreta za županicu Osječko-baranjske županije dr.sc. Vesna Vučemilović u sklopu priprema za predstojeće lokalne izbore posjetila je Donji Miholjac i organizacije na terenu. U intervjuu  za Miholjština.info, Vesna Vučemilović osvrnula se na probleme u OBŽ te ponudila neka od rješenja.

Kako biste ocijenili trenutačnu situaciju u Županiji?

-Situacija nije tragična ,ali je loša. Tu ponajprije mislim na činjenicu da je Osječko-baranjska županija trenutno ispod prosjeka RH kada govorimo o razvijenosti. 

Gospodarska i demografska revitalizacija moraju biti prioritet broj jedan za slijedeće razdoblje od četiri godine. Sredstava ima kroz EU fondove , a ponajprije kroz Plan za oporavak i ako ih pametno uložimo u otvaranje novih radnih mjesta konačno ćemo pokrenuti taj toliko očekivani zamašnjak gospodarskog rasta i razvoja naše županije. Za našu županiju su ključne poljoprivreda i prehrambeno prerađivačka industrija te malo i srednje poduzetništvo. To su tri ključna područja za razvoj županije i otvaranje novih radnih mjesta.

Jesu li poljoprivreda i prehrambeno prerađivački sektor strateška grana Osječko -baranjske županije?

Mislim da je to očigledno. Ako imate u strukturi nezaposlenih pretežito ljude sa srednjom i osnovnom školom, a u strukturi zaposlenih dominira prerađivačka industrija i i trgovina u županiji čiji je jedan od glavnih resursa plodna zemlja onda tu nema nikakve dileme.

To znači da ako je poljoprivreda naša strateška grana u županiji, onda naravno da to mora biti prehrambeno prerađivačka industrija koja je ujedno i radno intenzivna te može u relativno kratkom vremenu povući upravu tu strukturu radne snage sa tim kvalifikacijama. Osim toga treba voditi računa da sa optimalnim angažmanom postignete maksimalan učinak. Mala i srednja poduzeća sa daleko nižom razinom investicija otvaraju više radnih mjesta nego veliki gospodarski subjekti jer kod njih idu velike kapitalne investicije i ulaganje u opremu je daleko veće. Prema tome ako želimo sačuvati naš ruralni prostor i zadržati ljude na ovim prostorima moramo imati razvojni plan gdje će svih 7 gradova i 35 općina koliko ih imamo u OBŽ otvoriti jedan dio kapaciteta koji će moći zaposliti ljude.

Ako pogledamo strukturu nezaposlenih u našoj Županiji onda je dominantna skupina onih koji imaju SSS od 19-29 godina koji tek ulaze na tržište rada i onih preko 55 god, to je ona dugotrajna nezaposlenost ljudi koji se moraju usavršavati ili prekvalificirati ukoliko se žele ponovno uključiti na tržište rada. Da bi se u relativno u kratkom vremenskom roku riješio taj problem moramo slagati takvu strukturu gospodarskih subjekata koji mogu povući tu radnu snagu.

Počela je izgradnja RDC-a u Osijeku. U kojoj mjeri će to pomoći našim proizvođačima voća i povrća, a osobito malim proizvođačima koji su do sada imali probleme sa skladištenjem proizvoda?

Ako govorimo o jednom Regionalnom distribucijskom centru u Osijeku s kapacitetom hladnjače od 5000 t , to je dobar projekt, ali on nije dovoljan da primi sve sa ovoga područja. Ako zaista želimo napraviti nešto za ovaj kraj onda i Miholjački i Valpovački kraj treba imati nešto slično jer sa ovom cijenom goriva i transportnim troškovima imati ćemo preskup proizvod ako ga proizvođači budu vozili na doradu u Osijek.

Kako zadržati mlade, prije svega mlade obitelji?

Temeljna demografska mjera je siguran posao, a ne posao na određeno vrijeme i primjerena plaća, a ne minimalac. Tek onda kada to osiguramo možemo raditi na daljnjim demografskim mjerama.

Mladi odlaze ne samo zbog toga što ne mogu naći posao nego i zbog toga što žele živjeti u uređenoj državi. Mladi žele živjeti u državi u kojoj vlada red i gdje za posao nije nužno imati partijsku iskaznicu odgovarajuće stranke. Mladi su svjesni toga gdje žive i tragedija je da nam odlaze najbolji, jer ovdje nakon završetka studija ne mogu dobiti nikakav posao, a u inozemstvu dobiju stalni posao u struci i to je poraz za sve nas jer nam naši mladi postaju najbolji izvozni proizvod. Hrvatska je država koja ima veliki broj iseljenika po cijelom svijetu i kada dođu i žele uložiti nešto kod nas nailaze na toliko birokratskih prepreka da ih se demotivira. Rijetki su oni koji ipak nešto uspiju, ali to sve počiva na individualnoj upornosti koja ima svoje granice.

Kako ocjenjujete stanje na selu? Ima li budućnosti za naša ruralna područja?

Ako pogledamo naseljenost naše županije i broj mjesta sa relativno malim brojem stanovnika onda vidimo da je očuvanje naših sela i manjih naselja prioritet jer bi nam cijela područja mogla ostati pusta i prazna. Zato je poljoprivredna proizvodnja dodatno važna jer čuva naš ruralni prostor od propadanja.

Ako gledamo strukturu naših OPG-ova, najmanje je onih koji obrađuju 20 ha i više i koji onda mogu od tih ratarskih kultura imati solidne prinose i živjeti od toga. Svi oni koji obrađuju 6 ili manje hektara trebali bi ići u smjeru da se udruže u proizvođačke organizacije kako bi smanjili troškove i povećali efikasnost proizvodnje. Bez toga će teško participirati na tržištu i aplicirati za određene programe EU oblikovane za proizvođačke organizacije. Okrupnjavanje i proizvodne organizacije za sve one koji obrađuju manje od 6 ha je ključno za jaču tržišnu poziciju i opstanak kroz povećanje produktivnosti i olakšan plasman.

Što je sa starijom populacijom i njihovim problemima, malim mirovinama?

Danas u Hrvatskoj imamo manje stanovnika mlađih od 19 godina nego onih starijih od 65 godina. Udio starijih od 65 i udio starijih od 85 godina će se rapidno povećavati u narednim godinama. Smanjuje se broj stanovnika i povećava se udio starije populacije što stvara dodatni pritisak na zdravstveni sustav i na sustav mirovinskog osiguranja. Mirovinu manju od 2000 kuna ima ogroman broj umirovljenika i a 2700 kuna je prag siromaštva. Za mirovinsko se samo 50% sredstava prikupi iz doprinosa i moramo ići na varijantu povećanja broja zaposlenih te povećanje njihovih plaća jer samo tako  će sistem postati održiv te će se riješiti ovaj problem.

Zašto smo ostali bez preradbenih kapaciteta i doveli se u situaciju da budemo sirovinska baza drugim europskim tržištima?

Nitko normalan ne daje poticaje za kulture koje se siju za nepoznatog kupca, a mi radimo upravo to. Što će se dogoditi ukoliko dođe do poremećaja na tržištu osnovnih ratarskih kultura? Tim pitanjem nitko se ne bavi u ministarstvu poljoprivrede, a to je ključno. Politika poticaja se mora pod hitno promijeniti jer poticaji moraju biti u funkciji povećanja samodostatnosti u četiri temeljne kategorije a to su: meso, mlijeko, voće i povrće. Bez toga i dalje ćemo biti država u koju će stizati jeftini proizvodi sumnjive kvalitete.

Što mislite o sredstvima iz EU i utjecaju pandemije koronavirusa?

Nemam ništa protiv EU i fondova, ali pogledajte u šta se taj novac ulaže. Ne mogu biti nogostupi, parkirališta i vodovod glavne investicije u 21. stoljeću. Nećemo se nikada pomaknuti sa dna EU ako budemo ulagali samo u vodovod, nogostup i parkirališta. Pred izbore se kopa na sve strane, asfaltira se, rade mikseri, rade bageri, rade valjci i svugdje se rade neki nogostupi i parkirališta. Putem do Donjeg Miholjca, barem na jedno šest mjesta sam vidjela da neka građevinska mehanizacija nešto radi.

Europska unija se pokazala potpuno nesposobna i nekompetentna u ovoj situaciji sa nabavkom cjepiva. Sve vezano za nabavku cjepiva se odražava i na gospodarstvo. Mi smo ušli sa projekcijom od 5% rasta BDP-a ove godine. Sada smo na kraju mjeseca ožujka, a predsezone na moru nema, znači možemo ju prekrižiti. Ostati će nam upitna i sezona stoga ako ostvarimo rezultate koje smo imali prošle godine to će biti dobro. Turizam nam čini 20% BDP-a i sad će iz plana za oporavak opet preko 2 milijarde otići za turizam, a u isto vrijeme ove epidemije robni izvoz je tu negdje, pao je cca 2% prošle godine u odnosu na 2019. I umjesto da to sada iskoristimo da ta sredstva iskoristimo za otvaranje industrije, za reindustrijalizaciju, za ponovno pokretanje industrije, mi opet sve po starom.

Država je preskupa. U zadnjih 18 godina se broj ljudi zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave povećao se za 50% , a to je jedna ogromna mašinerija ljudi koji su na proračunu. Te iste jedinice lokalne samouprave nemaju dovoljno sredstava ni za svoje funkcioniranje , a taj novac iz državnog proračuna bi mogao ići, recimo za mirovine. Napravio se jedan mastodont koji je svrha sam sebi.

Za kraj, što poručujete biračima?

Znam da su ljudi već pomalo izgubili nadu da se išta može promijeniti, ali upravo su oni ti koji izlaskom na izbore mogu nešto promijeniti, jer njihovo najmoćnije oružje je olovka. Izađite na izbore i zaokružite onog za koga smatrate da će dobro voditi ovu Županiju kroz naredne četiri godine.