MARINO ŽIVKOVIĆ – ZA LJUBAV PREMA GOLUBOVIMA NEMA GRANICA
Ljubav prema golubovima koja traje više od 40 godina.
Autor:D.Š.
03.01.2026.
Marino Živković, uzgajivač golubova s više od četrdeset godina iskustva, rođen je 1970. godine u Šljivoševcima, a nakon djetinjstva provedenog u rodnom selu i srednjoškolskog obrazovanja, odlazi u Austriju, gdje živi i radi gotovo četiri desetljeća. Ondje nastavlja njegovati ljubav prema golubovima, započetu još 1984. godine, kada je dobio svoje prve ptice. Danas, nakon 37 godina, Marino se ponovno vratio u Šljivoševce kako bi svoj životni poziv i strast mogao živjeti u punoj mjeri.
Ističe kako je jedan od razloga povratka i zahvalnost hrvatskoj politici, za koju kaže da je pronašla razumnu ravnotežu u zakonodavstvu koje se tiče uzgoja životinja. Uspoređujući s austrijskim propisima, smatra da je u Hrvatskoj sustav fleksibilniji i jednostavniji te pogodniji za ozbiljan uzgoj.
Za Marina golubarstvo nije hobi, nego strast. “To je viši stadij hobija; nema petka, nema svetca, nema bolesti,” kaže i napominje da bez podrške obitelji ovaj posao ne bi bio moguć. Financijski je zahtjevan – od hrane, gritova, aminokiselina, veterinarske skrbi, lijekova i cjepiva do troškova izložbi i putovanja. Samo na izložbe u Njemačkoj odlazi i do deset puta godišnje, a kroz život je, kako kaže, zbog golubova prešao stotine tisuća kilometara i “satro dva automobila”.
U njegovu golubarniku danas je oko 150 ptica, no planira broj smanjiti na osamdesetak. Drži pet rasa: dvije varijante saksonske lastavice, američkog džinovskog pismonošu, njemačkog štrasera te klasične pismonoše koje koristi kao dadilje za velike pasmine. Posebnu pažnju posvećuje kvaliteti, ne kvantiteti, dok drugi uzgajivači od jednog para izvode i deset mladih godišnje, on se zaustavlja na tri, jer cilj nije masa, nego vrhunska klasa.
Golubove hrani isključivo visokokvalitetnom hranom, dijelom i vlastite proizvodnje. Posebno ga fasciniraju prirodni rekordi ove ptice: najbrži rast među kralježnjacima u prvih nekoliko dana života, najkraći probavni trakt među pticama te činjenica da golubovi prvih pet do šest dana hrane mladunce takozvanim “golubovim mlijekom” – gustom bijelom pastom iz posebnih žlijezda.
Tijekom svoje dugogodišnje karijere Marino je postigao iznimne rezultate. U Njemačkoj i Austriji osvojio je više od 300 međunarodnih šampionskih titula, a uzgojio je do savršenstva 26 različitih pasmina. Ipak, najvažnija mu je titula majstora odgoja, koja se u Hrvatskoj dodjeljuje svakih nekoliko godina samo najboljim uzgajivačima. Na domaćim izložbama osvajao je mjesta u vrhu, treće, četvrto i šesto, iako mu, kako kaže, nikada nije bio cilj slaviti se jednim vrhunskim grlom, nego imati “nogometnu reprezentaciju”, šest najkvalitetnijih ptica koje zajedno čine rezultat.
Među njegovim posebnim uspjesima izdvaja se 2019. godina, kada su u njemački godišnji kalendar, koji među desecima tisuća prijavljenih bira samo 12 najboljih golubova, uvrštena čak četiri njegova primjerka – nešto što u povijesti još nikome nije uspjelo.
Unatoč svemu, naglašava kako golubove više ne prodaje. Nakon što je šejk iz Dubaija kupio cijelo njegovo jato od 205 ptica, osjećao se, kaže, kao da je prodao vlastito dijete. Od tada golubove samo poklanja i već stotine njih pronašle su nove domove u Hrvatskoj i Srbiji.
Iako je scena golubarstva u regiji danas osjetno manja nego prije, Marino vjeruje da se može obnoviti. Član je Donjomiholjačke uzgajivačke udruge sitnih životinja, u kojoj djeluje više od četrdeset godina. Zbog njegova znanja i utjecaja mnogi ga vide kao budućeg predsjednika udruge, a njegova je vizija oživjeti rad i vratiti ugled nekada snažnoj golubarskoj zajednici. Planira prebaciti sjedište udruge u Šljivoševce, gdje bi izložbe i sastanci bili logistički jednostavniji, a djeca iz okolnih škola imala priliku upoznati se s ovim plemenitim hobijem.
U Šljivoševce se vratio sa suprugom, dok mu je kći ostala u Austriji. Ovdje planira urediti okoliš, izgraditi uvjete za puštanje golubova na otvoreno te polako stvoriti prostor za život kakav je uvijek želio, u miru, među pticama, u selu gdje je sve započelo.
