U DONJEM MIHOLJCU NA TRI LOKACIJE POSTAVLJENI KAMENI SPOTICANJA
Kamen spoticanja (Stolperstein) je spomen obilježje na žrtve nacističkog režima.
Autor:D.Š:
20.01.2026.
U Donjem Miholjcu, danas (20. siječnja) su svečano postavljeni Stolpersteini, odnosno kameni spoticanja, spomenici žrtvama okrutnog nacističkog režima. Tom prigodom počast žrtvama Holokausta uz članove obitelji žrtava, odali su veleposlanik Države Izrael u Republici Hrvatskoj Gary Koren, gradonačelnik Donjeg Miholjca Dražen Trcović sa suradnicima, predstavnici Židovske općine Osijek, predstavnici Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust, predstavnici PP Donji Miholjac, te građani.
Projekt postavljanja kamena spoticanja realiziran je u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust, Židovske općine Osijek, uz potporu Grada Donjeg Miholjca. Kameni spoticanja postavljeni su na tri lokacije u gradu, u Kolodvorskoj ulici i na Trgu Ante Starčevića, kao trajni podsjetnik na sugrađane stradale tijekom Holokausta.
Prije same svečanosti postavljanja kamena spoticanja gradonačelnik Dražen Trcović i veleposlanik Države Izrael u Hrvatskoj, Gary Koren održali su radni sastanak na kojem su razgovarali o mogućim oblicima suradnje između Države Izrael, Republike Hrvatske, Slavonije, ali i samog grada Donjeg Miholjca, te su razmotrene mogućnosti buduće suradnje i razmjene iskustava, osobito u području poljoprivrede, navodnjavanja i sličnih projekata.
Veleposlanik Države Izrael u Republici Hrvatskoj Gary Koren izjavio je da mu je drago što boravi u Donjem Miholjcu te da je uvijek zahvalan na prilici sudjelovati u događanjima povezanima sa židovskom poviješću, pa i onda kada je riječ o tužnim prigodama, jer one omogućuju odavanje počasti lokalnim Židovima stradalima u Holokaustu. Istaknuo je kako je prije Drugog svjetskog rata u Donjem Miholjcu živjelo 200 Židova, od kojih su gotovo svi ubijeni, bilo na području današnje Hrvatske ili u koncentracijskim logorima na drugim mjestima.
Naglasio je da postavljanje kamena spoticanja – Stolpersteina ima dvostruko značenje. Prije svega, riječ je o tome da se pojam Holokausta, odnosno Shoaha, koji je za mnoge apstraktan, učini konkretnim jer se odnosi na stvarne žrtve i stvarne živote, obilježene upravo na mjestima s kojih su te osobe posljednji put otišle svojom slobodnom voljom – iz vlastitih domova, u kojima su živjele tri obitelji.
Kao drugo značenje naveo je činjenicu da će se svaki prolaznik zaustaviti i zapitati što ti kameni predstavljaju. Upravo zato postavljeni su u pločnik, a ne na zid – kako bi potaknuli razmišljanje o onome što se ovdje dogodilo i podsjetili da se tragedija Holokausta dogodila i u ovom gradu. Riječ je o Židovima koji su jednog dana odvedeni i nikada se nisu vratili.
Veleposlanik Koren posebno je zahvalio gospođi Mirjani Bakić, posljednjoj preživjeloj članici obitelji Erlich, istaknuvši da je njezina osobna energija, s obzirom na životnu dob, doista izvanredna.
Na kraju je zahvalio gradonačelniku Donjeg Miholjca na pozivu, kao i Židovskoj zajednici u Osijeku, koja obuhvaća ne samo grad Osijek, nego i cijelu Slavoniju, svim dobrim ljudima, istaknuvši važnost zajedničkog rada na očuvanju sjećanja.
Gradonačelnik Donjeg Miholjca Dražen Trcović, istaknuo je važost događaja prije svega zbog žrtava koje su na ovom prostoru stradale na strahovit način, ali jednako tako i za nas koji danas ovdje živimo, kao i za buduće naraštaje, jer služe kao sjećanje i opomena na ono što se nikada ne smije ponoviti, da ne smijemo dopustiti da se ikada više ponove tragedije kakve su se događale na ovim prostorima.
Predsjednik Židovske općine Osijek, Damir Lajoš rekao je kako su kameni spoticanja inicijativa koja se posljednjih godina sve više širi te da su je u potpunosti prihvatili. Do sada su kameni spoticanja postavljeni na više lokacija diljem Slavonije i Hrvatske, jer se radi o vrijednom i važnom načinu očuvanja sjećanja.
Naglasio je kako na brojnim mjestima u Slavoniji, koja su nekoć imala židovsku zajednicu, danas nažalost više nema preživjelih potomaka. U većini slučajeva jedini preostali tragovi su židovska groblja ili obilježja na mjestima gdje su se nekada nalazile sinagoge.
Lajoš je podsjetio i da su pripadnici židovske zajednice u prošlosti često davali značajan doprinos sredinama u kojima su živjeli. U razdoblju Austro-Ugarske, kada nisu smjeli posjedovati zemlju, mnogi su se bavili zanimanjima poput liječništva, odvjetništva i trgovine. Kao primjer naveo je liječnika iz Donjeg Miholjca, čija je supruga bila stomatologinja, istaknuvši kako su svojim radom ostavili dubok trag u lokalnoj zajednici. Nažalost, istaknuo je, nisu imali potomaka te su zajedno sa svojim obiteljima stradali u logoru Jasenovac, odakle se nikada nisu vratili.
Zaključno je zahvalio Gradu Donjem Miholjcu na omogućavanju postavljanja kamena spoticanja, naglasivši kako je riječ o jednom od rijetkih načina da se danas dostojanstveno obilježi postojanje nekadašnje židovske zajednice. Iako te zajednice više nema, njezin doprinos razvoju grada ostaje trajno zapisan, a kameni spoticanja omogućuju da taj trag ostane vidljiv i budućim generacijama.
Mirjana Bakić, rođena u velikoj obitelji Ehrlich koja je nestala tijekom Holokausta, istaknula je koliko joj današnji događaj znači. Rođena je u Donjem Miholjcu, a njezin otac i preci rođeni su u Mađarskoj. Naglasila je da je jedina preživjela iz svoje obitelji.
Povodom svečanog postavljanja kamena spoticanja u gradu, Bakić je izrazila duboku tugu zbog nestanka svoje obitelji i cijele židovske zajednice: Ipak, istaknula je i važnost same inicijative, jer na lijep način odaje počast svima koji su nestali. Naglasila je da je u ovom području prije rata živjelo ukupno 826 Židova, uključujući djecu i starije osobe, od kojih je većina nestala. Njezina obitelj Ehrlich izgubila je 64 člana, a u Mađarskoj je bilo još mnogo članova obitelji. Posebno je spomenula Hugoa Erlicha, arhitekta, čiji su doprinosi i danas prepoznati u svijetu. Bakić je podsjetila i na značaj zgrada i dvoraca koji su pripadali židovskim obiteljima Schlesinger, čiji su članovi uspjeli pobjeći.
Bakić je podsjetila i na značaj zgrada i dvoraca koji su pripadali židovskoj obitelji Schlezinger, čiji su članovi uspjeli pobjeći. Zaključila je da postavljanje kamena spoticanja pomaže očuvati sjećanje na sve nestale te se zahvalila gradskim vlastima i sugrađanima na podršci.
– Sjećanja su veoma bolna. To kamenje je i za Olgu Ćosić, rođenu Schlesinger, njezinog muža Josipa i kćer Zlaticu, obitelji Špicer, Vajs, Frajling, Sulhof i puno ostalih obitelji. Moj stric Mavro odveden je u mali logor na uglu Zrinsko-Frankopanske i Lisinske ulice, zatim u Tenje pa u Auschwitz. Ujutro 1942. u četiri sata ujutro vojnici NDH su ga premlatili, tražeći i zlato koje on nije imao jer je općina to već zaplijenila.
Pobijeni su u Auschwitzu. Zihrona Livraha svima njima. – rekla je Bakić
Na inicijativu Mirjane Bakić iz Donjeg Miholjca kamen spoticanja za Ljudevita i Margitu Kirschner, ugledne medicinske radnike, i Mavra Ehrlicha, njezinog strica postavljen je na adresi Trg Ante Starčevića 24, kod zgrade doma zdravlja, na kojoj su živjeli. Ljudevit i Margita Kirschner radili su u Donjem Miholjcu kao liječnik i stomatologinja, no oboje su uhićeni 1942. godine, deportirani na više mjesta i 1945. ubijeni u Jasenovcu. Mavro Ehrlich živio je na adresi Kolodvorska ulica 25, interniran je u Tenji, deportiran u Auschwitz i tamo ubijen 1942. godine.
Boris Polgar zahvalio se na postavljanju Kamena spoticanja mještanima Donjeg Miholjca-žrtvama holokausta, ispred rodne kuće iz koje su odvedeni u smrt.
– Mladen i Zorko Polgar za koje se polaže ovaj kamen bili su samo djeca starosti 9 i 13 godina, ubijeni su 26.08.1942 godine u zloglasnom logoru Auschwitz. Toga dana na istom mjestu s njima ubijeni su i njihovi bližnji – majka Ruža Glasner-Polgar, bake i djedovi – Vilim i Julijana Polgar, Benhard i Katarina Glasner. Ostali članovi obitelji Polgar Aleksandar i Nela i njihova kći Zlata ubijeni su u Jasenovcu. Svi oni ubijeni su zbog svoje pripadnosti drugoj vjeri.
Od cijele obitelji preživjeli su samo njihov otac Josip Polgar i Dragutin Glasner ujak. Sestra Ružica i ja smo djeca preživjelog logoraša te zbog toga je ova moja inicijativa da se prisjetimo moje polubraće žrtve holokausta i na taj način ostavimo zauvijek spomen na njihovu sudbinu.
Na prijedlog Borisa Polgara, dva kamena spoticanja, za njegovu polubraću Zorka i Mladena Polgara, koji su kao dječaci stari 14 i 9 godina s roditeljima uhićeni i preko Tenje deportirani u Auschwitz gdje su ubijeni 1942. godine postavljen su na adresi Trg Ante Starčevića 3, gdje su živjeli.
Počast žrtvama holokausta odana je i kod spomen ploče na zgradi DVD-a Donji Miholjac.
Podsjetimo, u Donji Miholjac Židovi su doselili u 19. Stoljeću, 1930. godine bilo je oko 200 Židova. 1860. godine osnovana je prva sinagoga, nova je izgrađena 1923.godine I postojala do 1941. Na području Donjeg Miholjca Židovi su bili posjednici zemlje, vlasnici mlinova, te poduzeća za bojenje tekstila, a stanovnicima grada ostale su u sjećanju obitelji Kirschner, Kerschner, Schulhoff, Ehrlich, Glasner, Spitzer, Schlesinger, Cohen, Moritz, Freiling, Weiss, Rosenberg…
Ljudevit Kirschner bio je liječnik, Bernard Glasner vlasnik tvornice za bojanje tkanina na Majuru, obitelj Polgar držala je banku, kinematograf, restoran i mlin na parni pogon, Spitzeri, Schlesingeri, Kerschneri i Glasneri bavili su se trgovinom mješovite robe. Poneki od njih ostavili su trag u Hrvatskoj i izvan Donjeg Miholjca, pa i u inozemstvu. (Hugo Ehrlich bio je znameniti arhitekt, autor pojedinih stambenih zgrada u strogom centru Zagreba.)
Braća Adolf i Filip Schlesinger kupili su imanje grofa Ladislavu Mailatha i u njemu živjeli do 1941. godine kada su od straha pred njemačkom okupacijom pobjegli. Danas se obitelj Schlesinger nalazi po cijelome svijetu. Sin jednog od Schlesingera koji je kao dječak od 5- 6 godina napustio dvorac emotivno sa svojom djecom i unucima posjećuje Donji Miholjac i dvorac u kojem je živio i proveo svoj dio djetinjstva. Obitelj danas živi u Genevi u Švicarskoj i svakih 5 godina okupljaju se u Mađarskoj, tada obitelj koristi prigodu da posjeti i Donji Miholjac.
