U DONJEM MIHOLJCU OBILJEŽENA 34. OBLJETNICA OSNIVANJA 107. BRIGADE ZNG RH
107. brigada dala je izniman doprinos u obrani i očuvanju integriteta Republike Hrvatske.
Autor/Izvor:D.Š./UDVDR ODM
28.06.2025.
Kod spomenika poginulim braniteljima Domovinskog rata u Parku Matice Hrvatske u Donjem Miholjcu (danas, 28. lipnja 2025. godine), obilježena je 34. obljetnica osnivanja 107. brigade ZNG RH. Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća te molitvom, odana je počast poginulim hrvatskim braniteljima. Uz članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja vijence su položili i upalili predstavnici Grada Donjeg Miholjca, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata podružnica Osječko – baranjske županije, ogranak Donji Miholjac, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici susjednih općina, te građani.
Gradonačelnik Grada Donjeg Miholjca, Dražen Trcović rekao je kako je obilježavanje osnivanja 107. brigade ZNG RH izuzetno važno, naglasivši pritom da su i svi drugi datumi vezani uz Domovinski rat od posebnog značaja kako bi se očuvalo te prenijelo i budućim generacijama sjećanje na sve one koji su dali svoje živote za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku.
107. brigada dala je izniman doprinos u obrani i očuvanju integriteta Republike Hrvatske.
Podsjetimo, na današnji dan prije 34 godine, 28. lipnja 1991., utemeljena je 107. brigada ZNG RH. Zona odgovornosti 107. brigade bilo je područje tadašnjih općina Valpovo, Donji Miholjac, Našice i Đakovo, a jedno vrijeme i općine Orahovica. Početni ustroj 107. brigade sastojao se od zapovjedništva i četiri bojne od kojih je 4. bojna bila donjomiholjačka. 107. brigada jedna je od prvih postrojbi koja se aktivno uključivala i u borbena djelovanja izvan svog područja.
Nakon višestranačkih demokratskih izbora i pada dotadašnjih vlasti, još uvijek aktualna vlast u Beogradu poduzela je radnje za razoružavanje teritorijalne obrane u Sloveniji i Hrvatskoj i stvarala sliku ugroženosti Srba i opstanka Jugoslavije. Organiziranim mitinzima nastojali su osporiti procese osamostaljivanja republika i provesti Memorandum~ o Velikoj Srbiji.
Već početkom 1991. godine bilo je jasno da Hrvatsku očekuje oružani sukob u kome JNA neće biti na našoj strani. „Balvan” revolucijom koja je počela još 17. kolovoza 1990. utrli su put otvorenoj agresiji na Hrvatsku.
Osim slabo naoružane policije RH nije imala značajnije obrambene formacije te je 9.travnja 1991. godine osnovan Zbor narodne garde.
Već u travnju formirane su borbene skupine, nabavljene prve količine naoružanja i počele intenzivne pripreme u vidu odabira ljudstva i nabave naoružanja. lako bez oružja, ustanovljena je okvirna formacija bataljuna i pripremljeni su mobilizacijski pozivi.
Po zapovjedi, Ured za obranu tadašnje općine Donji Miholjac u 11.00 sati putem teklićke službe vrši pozivanje vojnih obveznika 4. miholjaćkog bataljuna na mobilizacijska zborišta. Istovremeno su pozvani i vlasnici lovačkog naoružanja na predaju oružja mobiliziranoj postrojbi.
Mobilizacija je izvršena u okviru zadanog vremena, a prilazili su nam i poneki ljudi želeći se priključiti obrani. Nakon otpuštanja iza probne mobilizacije, slijedila je obuka po mjesnim zajednicama, a dio naoružanih pripadnika brigade već 07. srpnja 1991. sudjeluje u borbenoj akciji u selu Tenji i tada pogiba policajac Zdravko Ritgaser iz Kunišinaca.
Pristizanjem naoružanja, u suradnji sa policijom dio pripadnika čuva utvrđene punktove i kontrolira teritoriju općine. Nakon sprečavanja dolaska pojačanja karauli u D. Miholjcu, a po nabavi naoružanja, donjomiholjačka bojna sa dijelom Valpovačke, 16. rujna 1991. godine pod zapoviješću prvog zapovjednika brigade Slavka Barića, prvog zapovjednika miholjačke bojne Josipa Mitrovića i zapovjednika 5. policijske postaje Franje Šovagovića, oslobađa sve tri granične karaule.
U toj akciji došlo se do znatne količine naoružanja i opreme te se formirala i 2. bojna 107. brigade, a nabavkom haubica i ostalog oruđa u studenom je formiran Mješoviti artiljerijski divizion čime je brigada postala sposobna za sva djelovanja i izvršenje postavljenih zadaća. U međuvremenu su se osvajanjem vojarni u Našicama i Đakovu osamostalili 1. i 2. bataljun te formirali 132. i 122. brigadu HV “R”.
Miholjački 4. bataljun je postao 3. bojna 107. brigade Hrvatske vojske , a brigadi je smanjeno područje djelovanja. Unatoč tome, brigada sudjeluje dijelovima postrojbi na gotovo svim ratištima diljem Slavonije, pa i u Posavini 1992. godine. Cijelo vrijeme postojanja neprijatelj nije stupio preko naših crta obrane.
Kroz postrojbe 107. brigade prošlo je oko 4.500 vojnika, kroz postrojbe 107. domobranske pukovnije oko 3.000, a kroz postrojbe Narodne zaštite oko 1.500 vojnika.
Za svog postojanja imala je ukupno 40 smrtno stradalih pripadnika od čega u borbenim akcijama 26 vojnika , u prometnim nesrećama 5, nesretnim slučajem 3, suicid je počinilo 4 vojnika i od bolesti je preminulo 2 pripadnika. Ranjeno je nekoliko desetina vojnika.
Odlukom ministra obrane od 27. srpnja 1994. godine, ustrojena je 107. domobranska pukovnija u čijem sastavu su bili vojni obveznici iz općina Valpovo, Belišće, Bizovac, Petrijevci, Koška (Ured za obranu Valpovo), Donji Miholjac, Moslavina, Viljevo, Magadenovac i Marjanci (Ured za obranu Donji Miholjac), a od 11. rujna 1994. počelo je vođenje i zapovijedanje po novom ustroju za 107. domobransku pukovniju. Pukovnija se sastojala od Zapovjedništva, tri pješačke bojne, topničko-raketnog diviziona, protuoklopne bitnice, logističke satnije te pristožernih postrojbi.
Krajem 1995. i početkom 1996. dolazi do postupne demobilizacije 107. domobranske pukovnije, koja nastavlja izvršavati svoje zadaće, kroz mirnodopski djelatni sastav, do 2000.godine.
Svojim djelovanjem 107. brigada dala je velik doprinos obrani domovine i pohvaljena je od strane načelnika glavnog stožera HV Antona Tusa.
