U DONJEM MIHOLJCU OBILJEŽENA 35. OBLJETNICA OSNIVANJA 107. BRIGADE ZNG RH

107. brigada dala je izniman doprinos u obrani i očuvanju integriteta Republike Hrvatske.

Autor/Izvor:D.Š./UDVDR ODM
28.06.2026.

Kod spomenika poginulim braniteljima Domovinskog rata u Parku Matice Hrvatske u Donjem Miholjcu (danas, 28. lipnja 2026. godine), obilježena je 35. obljetnica osnivanja 107. brigade ZNG RH. Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća te molitvom, odana je počast poginulim hrvatskim braniteljima. Uz članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja vijence su položili i upalili predstavnici Grada Donjeg Miholjca, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata podružnica Osječko – baranjske županije, ogranak Donji Miholjac, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici susjednih općina, te građani. Molitvu za branitelje održao je donjomiholjački župnik i dekan Josip Antolović.

U ime Udruge branitelja i udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji obratio se predsjednika UDVDR OBŽ ogranak Donji Miholjac, Dragutin Lazar osvrnuo se na značaj 107. brigade te istaknuo njen doprinos u stvaranju slobodne i međunarodno priznate RH.

Donjomiholjački pjesnik Zdravko Živković povodom 107. obljetnice pročitao je pjesme „Heroji ne umiru” i „Ruže za anđele“. Prije čitanja istaknuo je kako mu je čast pročitati pjesmu posvećenu svim hrvatskim braniteljima, a posebice onima koji su svoje živote utkali u temelje naše Domovine za slobodu i demokraciju.

HEROJI NE UMIRU

U obrani naših vjekovnih ognjišta
dugo se krv lila za Hrvatsku moju,
suze ponosa topile su lica,
izdisaše mladost u teškome boju.

Herojski su braća pred tenkove stala
braneć’ Domovinu ljubavlju i vjerom.
Krunica im sveta blista oko vrata
ulijevajuć’ hrabrost i snagu u tijelo.

Pucaju okovi i čelik se topi,
pobjeda sviće, sloboda se rađa,
ponovno će morem mirno zaploviti
davno nasukana „Zvonimira lađa“.

Heroji koji „zginuše pošteno“
u ljepoti raja vječno će živjeti.
Vjera u Krista slomila je čelik
pa oni nikada ne mogu umrijeti.

RUŽE ZA ANĐELE
(Za 402 hrvatska anđela –
ubijenoj i poginuloj djeci tijekom Domovinskog rata.)

Ubrala je majka bijele ruže
za anđele koji nebo krase,
isplakala za njih gorke suze
što joj lijepo lice tugom kvase.

O, ne plači više, majko divna,
već si suza isplakala more,
anđelima sred nebeskog mira
pune sjaja sviću rajske zore!

Četiristodvije bijele ruže,
anđelima nebeskim podari
pa neka im divan miris pruže
i srca im ljubavlju ražari!

Prema Bogu i presvetoj Majci
nek’ se ljubav u beskraju širi
i nek’ miris nježnih bijelih ruža
baš sve ljude na Zemlji izmiri!

107. brigada dala je izniman doprinos u obrani i očuvanju integriteta Republike Hrvatske.
Podsjetimo, na današnji dan prije 35 godina, 28. lipnja 1991., utemeljena je 107. brigada ZNG RH. Zona odgovornosti 107. brigade bilo je područje tadašnjih općina Valpovo, Donji Miholjac, Našice i Đakovo, a jedno vrijeme i općine Orahovica. Početni ustroj 107. brigade sastojao se od zapovjedništva i četiri bojne od kojih je 4. bojna bila donjomiholjačka. 107. brigada jedna je od prvih postrojbi koja se aktivno uključivala i u borbena djelovanja izvan svog područja.

Nakon višestranačkih demokratskih izbora i pada dotadašnjih vlasti, još uvijek aktualna vlast u Beogradu poduzela je radnje za razoružavanje teritorijalne obrane u Sloveniji i Hrvatskoj i stvarala sliku ugroženosti Srba i opstanka Jugoslavije. Organiziranim mitinzima nastojali su osporiti procese osamostaljivanja republika i provesti Memorandum~ o Velikoj Srbiji.

Već početkom 1991. godine bilo je jasno da Hrvatsku očekuje oružani sukob u kome JNA neće biti na našoj strani. „Balvan” revolucijom koja je počela još 17. kolovoza 1990. utrli su put otvorenoj agresiji na Hrvatsku.

Osim slabo naoružane policije RH nije imala značajnije obrambene formacije te je 9.travnja 1991. godine osnovan Zbor narodne garde.
Već u travnju formirane su borbene skupine, nabavljene prve količine naoružanja i počele intenzivne pripreme u vidu odabira ljudstva i nabave naoružanja. lako bez oružja, ustanovljena je okvirna formacija bataljuna i pripremljeni su mobilizacijski pozivi.

Po zapovjedi, Ured za obranu tadašnje općine Donji Miholjac u 11.00 sati putem teklićke službe vrši pozivanje vojnih obveznika 4. miholjaćkog bataljuna na mobilizacijska zborišta. Istovremeno su pozvani i vlasnici lovačkog naoružanja na predaju oružja mobiliziranoj postrojbi.

Mobilizacija je izvršena u okviru zadanog vremena, a prilazili su nam i poneki ljudi želeći se priključiti obrani. Nakon otpuštanja iza probne mobilizacije, slijedila je obuka po mjesnim zajednicama, a dio naoružanih pripadnika brigade već 07. srpnja 1991. sudjeluje u borbenoj akciji u selu Tenji i tada pogiba policajac Zdravko Ritgaser iz Kunišinaca.
Pristizanjem naoružanja, u suradnji sa policijom dio pripadnika čuva utvrđene punktove i kontrolira teritoriju općine. Nakon sprečavanja dolaska pojačanja karauli u D. Miholjcu, a po nabavi naoružanja, donjomiholjačka bojna sa dijelom Valpovačke, 16. rujna 1991. godine pod zapoviješću prvog zapovjednika brigade Slavka Barića, prvog zapovjednika miholjačke bojne Josipa Mitrovića i zapovjednika 5. policijske postaje Franje Šovagovića, oslobađa sve tri granične karaule.

U toj akciji došlo se do znatne količine naoružanja i opreme te se formirala i 2. bojna 107. brigade, a nabavkom haubica i ostalog oruđa u studenom je formiran Mješoviti artiljerijski divizion čime je brigada postala sposobna za sva djelovanja i izvršenje postavljenih zadaća. U međuvremenu su se osvajanjem vojarni u Našicama i Đakovu osamostalili 1. i 2. bataljun te formirali 132. i 122. brigadu HV “R”.

Miholjački 4. bataljun je postao 3. bojna 107. brigade Hrvatske vojske , a brigadi je smanjeno područje djelovanja. Unatoč tome, brigada sudjeluje dijelovima postrojbi na gotovo svim ratištima diljem Slavonije, pa i u Posavini 1992. godine. Cijelo vrijeme postojanja neprijatelj nije stupio preko naših crta obrane.

Kroz postrojbe 107. brigade prošlo je oko 4.500 vojnika, kroz postrojbe 107. domobranske pukovnije oko 3.000, a kroz postrojbe Narodne zaštite oko 1.500 vojnika.

Za svog postojanja imala je ukupno 40 smrtno stradalih pripadnika od čega u borbenim akcijama 26 vojnika , u prometnim nesrećama 5, nesretnim slučajem 3, suicid je počinilo 4 vojnika i od bolesti je preminulo 2 pripadnika. Ranjeno je nekoliko desetina vojnika.

Odlukom ministra obrane od 27. srpnja 1994. godine, ustrojena je 107. domobranska pukovnija u čijem sastavu su bili vojni obveznici iz općina Valpovo, Belišće, Bizovac, Petrijevci, Koška (Ured za obranu Valpovo), Donji Miholjac, Moslavina, Viljevo, Magadenovac i Marjanci (Ured za obranu Donji Miholjac), a od 11. rujna 1994. počelo je vođenje i zapovijedanje po novom ustroju za 107. domobransku pukovniju. Pukovnija se sastojala od Zapovjedništva, tri pješačke bojne, topničko-raketnog diviziona, protuoklopne bitnice, logističke satnije te pristožernih postrojbi.

Krajem 1995. i početkom 1996. dolazi do postupne demobilizacije 107. domobranske pukovnije, koja nastavlja izvršavati svoje zadaće, kroz mirnodopski djelatni sastav, do 2000.godine.

Svojim djelovanjem 107. brigada dala je velik doprinos obrani domovine i pohvaljena je od strane načelnika glavnog stožera HV Antona Tusa.