U DONJEM MIHOLJCU OTVORENA IZLOŽBA IVE JELUŠIĆA “NOVI ŽIVOT STAROG HRASTA”
Izložba se može pogledati na galeriji Gradske knjižnice Grada Donjeg Miholjca do 13. ožujka 2026. godine.
Autor/Izvor:D.Š:/GKGDM
04.03.2026.
U organizaciji Grada Donjeg Miholjca i Gradske knjižnica Grada Donjeg Miholjca na galeriji knjižnice, večeras (4. ožujka) je otvorena izložba replika posuda kostolačke kulture izrađenih od abonosa, autora Ive Jelušića pod nazivom “Novi život starog hrasta“. Posjetitelji izložbe imali su priliku pogledati istoimeni kratki dokumentarni film, a izložba je po mnogočemu posebna i vrlo zanimljiva jer spaja kostolačku kulturu, stari hrast abonos, i Ivu Jelušića. Na izložbi je ukupno izloženo 50 posuda raznih veličina i dizajna preko kojih je moguće osjetiti prolaznost vremena, dosege razvoja i načina života kostolačke kulture, spajajući različite prošlosti s hrastom starim po nekoliko tisuća godina u svoj njegovoj ljepoti i raskoši.
Abonos, drvo hrasta lužnjaka koje karakterizira velika starost i iznimna tvrdoća s pravom možemo nazvati vječno drvo. Izloženo je dugogodišnjem djelovanju vode koja mijenja njegova mehanička i kemijska svojstva.
Jedan od najstarijih primjeraka abonosa pronađen je u rijeci Savi kod Orašja, starosti 8290 godina. Ove podatke potvrdila je analiza napravljena u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu i laboratoriju u Tokiju.
Ravnatelj Gradske knjižnice Grada Donjeg Miholjca Luka Balković, pozdravivši nazočne, istaknuo je kako mu je velika čast i zadovoljstvo pozdraviti sve okupljene na otvorenju izložbe “Novi život staroga hrasta“ autora Ive Jelušića, u organizaciji Grada Donjeg Miholjca i Gradske knjižnice Grada Donjeg Miholjca.
Naglasio je kako ova izložba, kao i prigodni videozapis “Novi život staroga hrasta” podsjećaju na važnost očuvanja i promicanja kulturne i prirodne baštine, jer upravo u njima pronalazimo vlastite korijene i trajne vrijednosti koje nas povezuju s prošlošću i usmjeravaju prema budućnosti.
Autor izložbe, Ivo Jelušić istaknuo je da je počašćen što može pozdraviti sve okupljene te zahvalio svima na dolasku, osobito gradonačelniku i predstavnicima lokalne zajednice. Posebno je naglasio važnost suradnje s Općinom Odžak, istaknuvši kako je nedavni posjet načelnika dodatno učvrstio iznimno dobru suradnju i otvorio prostor za zajedničke projekte. Izrazio je zadovoljstvo što izložba simbolično povezuje Posavinu i Slavoniju – sjever Hrvatske i područje na ulazu u Bosnu i Hercegovinu.
Pojasnio je kako izložba nakon gostovanja u Našicama, gdje je predstavljena povodom Dana slavonske šume u organizaciji Zavičajnog muzeja, nastavlja svoje putovanje te će nakon Donjeg Miholjca biti predstavljena i u Bosni i Hercegovini, čime se zaokružuje njezina svojevrsna turneja.
Govoreći o sadržaju izložbe, naglasio je kako uvodni dokumentarni film donosi niz detalja do kojih je teško doći kroz dostupnu literaturu, osobito kada je riječ o prapovijesnoj arheologiji. Posebno je zahvalio autoru filma, Oranu Bačiću, koji je kroz suvremeni pristup, uključujući i primjenu umjetne inteligencije, vjerno rekonstruirao prizore iz prapovijesnog razdoblja.
Objašnjavajući naziv izložbe “Novi život staroga hrasta”, istaknuo je kako je u središtu njegova rada hrast lužnjak, odnosno abonos, fosilizirano drvo koje je tisućama godina ležalo zakopano u riječnim nanosima Save i Bosne, obogaćeno mineralima, ponajprije željezom. Upravo zbog tog mineralnog sastava abonos je znatno tvrđi od običnog hrasta, što njegovu obradu čini iznimno zahtjevnom.
Pojasnio je da je svaka zdjela izrađena od velikog broja sitnih trapeznih elemenata, spojenih u prstenove, pri čemu pojedini predmeti sadrže između 50 i 250 pažljivo uklopljenih dijelova, te dodao kako je za takvu izradu, uz stolarsko umijeće, nužno poznavanje tehničkog crtanja i geometrije, kako bi se postigla pravilna forma i odgovarajuća debljina stijenki.
Naglasio je da ornamenti na zdjelama nisu dekorativni element, nego ključ za razumijevanje prapovijesnih kultura. Starost i pripadnost određenoj kulturi, kostolačkoj, vučedolskoj, badenskoj ili drugoj određuju se upravo prema ornamentici, a ne prema samoj glini. Prapovijesni su ljudi uz pomoć zašiljenih drvenih ili koštanih alata urezivali motive, a potom ih ispunjavali usitnjenim materijalima poput ljuski jajeta, školjki ili vapnenca, ostavljajući tako trag o svojem vremenu i zajednici. Jelušić je naglasio da je i sam, koristeći suvremene alate, nastojao vjerno rekonstruirati taj postupak.
Posebno je istaknuo da je Institut Ruđer Bošković u Zagrebu proveo ispitivanje starosti drva te potvrdio da pojedini primjerci potječu iz razdoblja starijeg od 6.000 godina. Posjetiteljima je skrenuo pozornost na činjenicu da izloženi predmeti omogućuju rijetku priliku da u rukama drže materijal star više od pet tisuća godina, što je u muzejskim postavima najčešće onemogućeno.
Govoreći o širem povijesnom kontekstu, podsjetio je da su područja Slavonije i Posavine nekoć bila dio Panonskog mora, a fosilizirani ostaci hrasta lužnjaka svjedoče o tadašnjim prirodnim uvjetima. Objasnio je i zašto je upravo hrast lužnjak dominantan na tom području, naglasivši njegovu veliku potrebu za vodom i povezanost s močvarnim tlima.
Ivo Jelušić osvrnuo se na i na pojavu motiva šahovnice u prapovijesnoj ornamentici, istaknuvši da takvi uzorci potječu još iz mezopotamskog prostora te su pronađeni i na lokalitetima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Spomenuo je kostolačku i vučedolsku kulturu, naglasivši njihovu važnost te preporučio posjet Muzeju vučedolske kulture radi boljeg razumijevanja tog razdoblja.
Gradonačelnik Grada Donjeg Miholjca Dražen Trcović izrazio je zadovoljstvo što u Donjem Miholjcu može ugostiti Ivu Jelušića, njegove suradnike i pratnju.
Istaknuo je kako se rado pridružuje ovoj svojevrsnoj edukaciji i prezentaciji rada koji otkriva bogatu povijest kraja iz kojega autor dolazi. Naglasio je važnost poznavanja i razumijevanja vlastite povijesti, jer je upravo ona temelj na kojemu se gradi budućnost i ostavlja vrijedno nasljeđe generacijama koje dolaze.
Osvrnuo se i na samu izložbu, istaknuvši kako ona na poseban način povezuje povijest, arheologiju i prirodu te prikazuje suživot čovjeka s prirodnim okruženjem. Naglasio je da su izloženi radovi umjetnički snažni, vizualno dojmljivi i razumljivi široj publici, prožeti dubokim poštovanjem prema tradiciji i baštini.
Posebno je zahvalio autoru što je za predstavljanje svoga rada odabrao upravo Donji Miholjac te publici koja je došla razgledati izložbu i upoznati replike izrađene od drva starog nekoliko tisuća godina. Na kraju je zahvalio svima na dolasku i službeno proglasio izložbu otvorenom.
Podsjetimo, Ivo Jelušić rođen je u Vojskovi kod Odžaka (BiH). Pedagošku akademiju završio je u Tuzli, a Pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Obnašao je nekoliko dužnosti na općinskoj, županijskoj i federalnoj razini, između ostalog u tri mandata i ministar obrazovanja, kulture i športa u Županiji Posavskoj. Aktivno sudjeluje u organizaciji mnogih kulturnih i športskih manifestacija. Ovo naglašavamo s razlogom jer Ivo Jelušić na najljepši način nastavlja promovirati kulturnu i prirodnu baštinu svoga kraja.
Ručnom izradom drvenih posuda po uzoru na keramiku kostolačke kulture, pronađenu na poznatom lokalitetu eneolitskog naselja Pivnica u Bosanskoj Posavini (koja datira u vrijeme 3250.–2800. godine prije Krista), Ivo Jelušić spaja prapovijest, umijeće drvodjelstva i ljubav prema svome zavičaju te stvara priču o povezanosti kulturne i prirodne baštine kroz vrijeme.
Posude izrađuje od abonosa, fosiliziranog stabla hrasta lužnjaka kojeg je rijeka Bosna 5000 godina skrivala u svome koritu, utirući u njega svu snagu rijeke i moć jednosmjernog prolaska vremena.
O kostolačkoj kulturi
Kostolačka kultura datira u kraj 4. i 3. tisućljeća pr. Kr., a ime je dobila po lokalitetu Kostolac u Srbiji. Razvila se u istočnoj Slavoniji nakon badenske kulture, koju je na kraju potisnula, te je postojala samostalno između cca. 3300. – 2700. pr. Kr.
Na području Hrvatske naselja su smještena uz vodotokove i bila su manja, često gravitirajući većim središtima poput Sarvaša i Vučedola. Glavna središta bile su Gomolava i Vinča, a kostolačka kultura je u jednom razdoblju kontrolirala prostor između Drave, Dunava i Save.
Stanovali su u čvrstim nadzemnim objektima pravokutnog oblika, zemunicama ili poluzemunicama. Prepoznatljivi su po stilu ukrašavanja keramike – brazdasto urezivanje i ubadanje, često s bijelom inkrustacijom, te šalice s visokom trakastom ručkom.
