IVAN FRANCUZ – DOAJEN ŠOKAČKOG SLIKARSTVA
Ivan Francuz rođen je prije 80 godina u Donjem Miholjcu, a odrastao je u selu Marijanci gdje i danas živi i radi.
Autor/Izvor:D.Š./ I.F./Z.Ž.
U 50 godina stvaralaštva , naslikao je nekoliko tisuća slika, brojne crteže, ilustracije i grafike, te održao oko 500 izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu i napisao stotine pjesama. Za svoj rad primio je brojne nagrade i priznanja .
Putujući po svijetu shvatio je da je svijet jedna velika pozornica, a ljudi glumci te da se stalno nešto događa i tu je pronašao inspiraciju za svoj rad.
Njegova djela inspirirana su Slavonijom odnosno svakodnevnicom “Šokca” u selu i na salašu. Francuz kroz svoja djela oživljava prošlost, ostavlja oslikanu sudbinu ljudi povezanih sa zavičajem.
Javnosti se prvi puta predstavio 1972. godine samostalnom izložbom u Valpovu. Krajem 1979. godine uveden je uz Ivana Lackovića Kroatu i druge vodeće umjetnike u „Mali leksikon naive u Jugoslaviji“, a 1979. primljen je kod Josipa Broza Tita i tom prigodom mu je poklonio sliku.
Tijekom Domovinskog rata na nagovor Antuna Bauera, počeo je stvarati likovne mape „Kruh naš svagdašnji“ i „Sunce života u Slavoniji“ koje su bile prodavane na svim kontinentima, a novac je išao za pomoć prognanicima.
Ivan Francuz osim što slika, istovremeno piše i objavljuje kratke priče i pjesme. Nakon Domovinskog rata objavio je svoj prvi roman „Vražja brazda pod nebom šokačkim“,, te knjigu „Šokački zloduh“.
Pjesme je objavio u četiri zajedničke zbirke koje je izdala Književna udruga „Mihael“ Donji Miholjac pa je tako zastupljen svojom poezijom u zbornicima „Na krilima Mihaelovim“ (2007.), „Dvorac“ (2009.), „Gledati svitanje“ (2011.) i antologiji suvremenog hrvatskog pjesništva „Hrvatsko pjesničko biserje“ (2016.).
Ivan Francuz uvijek sa sjetom i velikim poštovanjem govori o Ivanu Demši, kiparu iz Svetog Đurđa s kojim je crpio nadahnuće iz krajolika slavonske ravnice te sudjelovao na brojnim slikarskim i kiparskim izložbama. Demše i Francuz bili su prijatelj i suradnici koji su činili neprikosnoveni umjetnički tandem, Francuz kao kralj kista, a Demše kralj dlijeta.
” Istinska kultura i kulturno nasljeđe te njeno poimanje na selima je danas izmješano, jer je to plod neznanja i neselekcije.
Današnja Kulturno – umjetnička društva na području Miholjštine i Valpovštine su se izmješala i pomješali su pjesme i običaje, te oni danas ne predstavljaju čistu autohtonu kulturu razdoblja koje se prikazuje kao narodno blago.
Danas se “Košenje žita” zove narodni običaj, ali to nije običaj nego je to bila potreba, kao što je i danas i to nije ono pravo što je istinska kultura i kulturno nasljeđe. Mnoga sela više nemaju pjesmu, nema istinske prave kulture.
Nažalost u današnje vrijeme slabo se ulaže u kulturu i umjetnost, a malograđanština ju guši jer ju ne razumije. Ugušila je Demšu, ugušiće i Francuza, a naša djela imati će oni u inozemstvu koji su ih kupili i oni će ih imati u naslijeđe, a mi nećemo imati što staviti u muzeje.” – rekao je Ivan Francuz.
“Novac ne može stvoriti umjetnost. Novac joj može pomoći, ali ju ne može stvoriti.“
Fotogalerija:
