U DONJEM MIHOLJCU OBILJEŽEN DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I DAN HRVATSKIH BRANITELJA I 30. OBLJETNICA VRO “OLUJA”
Obilježavajući Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja te 30. obljetnicu VRO “Oluja” s ponosom se prisjećamo stvaranja slobodne i suverene Hrvatske.
Autor/Izvor:D.Š./MORH
05.08.2025.
Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, te 30. obljetnice VRO “Oluja” (5. kolovoza 2025. godine) kod spomenika poginulim braniteljima Domovinskog rata u Parku Matice Hrvatske u Donjem Miholjcu, polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća te molitvom obilježen je jedan od najznačajnijih datuma u povijesti naše domovine. Slaveći Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, te 30. obljetnicu vojno redarstvene operacije “Oluja” s ponosom se prisjećamo svih onih hrabrih ljudi koji su se borili za slobodnu i suverenu Hrvatsku, a s posebnim pijetetom prisjećamo se i svih onih koji su svoje živote položili na oltar domovine. Uz članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja vijence su položili i upalili svijeće gradonačelnik Grada Donjeg Miholjca, Dražen Trcović i gradski vijećnici, načelnici susjednih općina, predstavnici branitelja i braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova te građani.,
Gradonačelnik Grada Donjeg Miholjca Dražen Trcović uputio čestitku povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, te odao počast poginulim, nestalim i preminulim hrvatskim braniteljima.
U svom obraćanju, Trcović je podsjetio da je 4. kolovoza 1995. godine u 5 sati ujutro započela Vojno-redarstvena operacija “Oluja”, tijekom koje je u samo 84 sata oslobođeno 10.400 km² okupiranog teritorija Republike Hrvatske. Hrvatska vojska je tada, duž 700 kilometara bojišnice i iz 30 različitih smjerova, krenula u odlučujuću akciju koja je hrvatskom narodu donijela slobodu.
Istaknuo je kako je posebno značajno to što je tadašnja RSK odbila mirovni sporazum, što je bilo presudno za početak vojnog oslobađanja okupiranih područja. Trcović je rekao da je nakon toga uslijedila mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, odnosno istočne Slavonije i Baranje, čime su sačuvani brojni životi te je ostavljena mogućnost za razvoj Hrvatske u mirnodopskom razdoblju.
Na kraju je zahvalio svima koji su se okupili u velikom broju, izrazivši uvjerenje da će i ubuduće još snažnije podupirati obilježavanje važnih datuma za Republiku Hrvatsku, a posebno za branitelje i njihove obitelji.
REKVIJEM ZA MUČENIKE
(Zdravko Živković)
„Pokoj vječni daruj im Gospodine
i svjetlost vječna svjetlila njima.“
Neka u miru počivaju
i nek’ im Isus bude milostiv svima.
Nad sinove i kćeri svjetlosti
sa svetom krunicom oko vrata
nadvi se oblak mržnje i smrti
u lijepoj, al’ tužnoj zemlji Hrvata.
Željeli su samo ljubav, mir i dobro
i da im sloboda kao sunce sja,
al’ mržnja sruči na njih teške muke
i uguši ih hladnom rukom zla.
Od vukovarskog vodotornja
do Škabrnje i dubrovačkih zidina
za slobodu svete nam hrvatske zemlje
krv se prolijeva nevina.
„U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ –
molimo za ljubav, za život, za mir,
a zlo što nam pokosi nevinu mladost
neka proguta nepovratni vir.
I neka u paklu izgori sva mržnja,
nek’ joj se kosti pretvore u prah
jer ona rađa zla ovoga svijeta,
iz nje zaudara kužni smrtni dah.
Smrt je pobijeđena odavno na križu
i nikakvo zlo više nas ne vreba,
mučenici, počivajte mirno
s anđelima raja u kraljevstvu neba!
Drhtavom rukom svijeću palim,
križam se i klanjam svjetla sinovima:
„Pokoj vječni daruj im Gospodine
i svjetlost vječna svjetlila njima.“
Vojno redarstvena operacija Oluja izvedena je s iznimnom hrabrošću i odlučnošću.
Prije 30 godina, operacijom Oluja u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen je cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak bila ključna operacija te prekretnica koja je označila konačnu pobjedu u borbi za slobodu i neovisnost Hrvatske te dovela do kraja Domovinskog rata.
Nakon četverogodišnje okupacije gotovo četvrtine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. U svitanje 4. kolovoza 1995. došlo je vrijeme za “Oluju”!
Nakon početnog djelovanja snaga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima, hrvatske snage krenule su u akciju. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Hrvatske snage istovremeno su započele napadne operacije na glavnim smjerovima: Bosansko Grahovo – Knin; Josipdol – Plaški – Bihać; Petrinja – Hrvatska Kostajnica i Karlovac – Slunj.
Već u operaciji “Ljeto 95” stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane, s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.
Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne, te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade.
Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udarna snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.
Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili polu okruženje.
Već drugog dana operacije provedeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća. Većina okupiranih hrvatskih gradova bila je opet slobodna: Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš. Oslobođen je i Knin koji je bio središte neprijateljske pobune, no oduvijek hrvatski kraljevski grad.
Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja, nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.
U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i policajaca, smrtno je stradalo 243 hrvatska branitelja, 1430 je ranjeno, a dva branitelja još uvijek se vode nestalima.
Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve i omogućila ostvarenje hrvatske samostalnosti, neovisnosti i slobode.
Vojno-redarstvena operacija Oluja omogućila je Hrvatskoj uspostavu suvereniteta nad svojim teritorijem i postavila temelje za mirnu reintegraciju preostalih okupiranih područja čime su stvoreni uvjeti za ispunjenje najznačajnijih strateških ciljeva – punopravno članstvo u NATO savezu i Europskoj uniji.
Operacija Oluja kruna je hrabrosti i odlučnosti hrvatskog naroda te će zauvijek ostati upamćena kao veličanstven trenutak koji je donio slobodu i mir našoj domovini.
