SUSRET GENERACIJE – PROSLAVA 60 GODINA MATURE U DONJEM MIHOLJCU
Generacija za pamćenje – Nekadašnji učenici Strojarsko-poljoprivredne škole nakon 60 godina ponovno zajedno.
Autor:D.Š.
09.05.2026.
U Donjem Miholjcu je danas (9. svibnja), održan susret nekadašnjih maturanata Strojarsko-poljoprivredne škole koji su obilježili veliku i rijetku obljetnicu – 60 godina mature. Emotivno okupljanje generacije koja je školu pohađala od 1962. do 1965./66. godine proteklo je u znaku veselja, uzbuđenja, nezaboravnih anegdota iz školskih klupa, ali i brojnih zajedničkih trenutaka izvan škole i prisjećanja na dane mladosti, a prijateljstva stvorena u školskim danima ne blijede ni nakon šest desetljeća.
Proslavi su uz “maturante” nazočili gradonačelnik Grada Donjeg Miholjca Dražen Trcović, ravnatelj Srednje škole Donji Miholjac, Nenad Perić, te direktorica Turističke zajednice Grada Donjeg Miholjca, Melia Vidaković.
Kako su istaknuli sami maturanti, Strojarsko-poljoprivredna škola osnovana je davne 1960. godine na zahtjev tadašnjih poljoprivrednih kombinata i zadruga, s ciljem stručnog obrazovanja kadrova za rad i održavanje poljoprivredne mehanizacije. Većina učenika bila je stipendist tadašnjih PIK-ova i poljoprivrednih organizacija pa nakon završetka školovanja gotovo nitko nije imao problema sa zapošljavanjem. Generacija koja je danas obilježila 60 godina mature bila je treća generacija škole. U školskoj godini 1962. upisana su dva razreda s ukupno 41 učenikom, među kojima su bile i četiri djevojke. U Donjem Miholjcu su završili školu, stekli obrazovanje, sazrijevali i postali odrasli ljudi. Danas, kao osamdesetogodišnjaci, rado se vraćaju kako bi barem nakratko ponovno proživjeli dane mladosti.
Iako su se tijekom života rijetko okupljali, posljednjih godina osjećaju sve veću potrebu za redovitim susretima. Dogovorili su da će se ubuduće sastajati svake godine, druge subote u svibnju. Nažalost, mnogi njihovi školski kolege više nisu među živima, nekoliko ih nije moglo doći zbog zdravstvenih razloga, dok se za neke više ni ne zna gdje žive. Upravo zato današnji susret imao je posebnu težinu i emociju i kako sami kažu, “Oni su ono što je ostalo od treće generacije škole”.
Drago Žabica se prisjetio kako je sve počelo davne 1960. godine, nakon završetka osnovne škole kada je donesena odluka o odlasku u Donji Miholjac, jer u to vrijeme djeca nisu sama birala svoj životni put kao danas. Roditelji su uglavnom odlučivali, vodeći se time pokazuje li dijete određeni afinitet prema nekom zanimanju. Tako je i on, kao petnaestogodišnjak s Korčule, krenuo na dalek put prema Slavoniji. Najprije trajektom do Splita, zatim vlakom do Zagreba pa dalje prema Donjem Miholjcu. Bio je to prvi put da se odvojio od roditelja i napustio rodni kraj.
Dolazak u Donji Miholjac bio je težak i emotivan. Nije poznavao nikoga, nije bio naviknut na drugačiji govor ni običaje. Govorio je korčulanskim dijalektom i teško se sporazumijevao. Smjestili su ga u učenički dom, a prve dane obilježili su tuga i nostalgija za domom. Ipak, s vremenom se brzo aklimatizirao. Zavolio je Slavoniju, ljude i slavonsku kuhinju, a upravo su mu godine provedene u Donjem Miholjcu ostale među najljepšima u životu.
Žabica se prisjeća kako je prije dolaska bio pomalo nestašan, pa su roditelji vjerovali da će ga život daleko od kuće “opametiti“.
Razdoblje provedeno u Donjem Miholjcu opisuje kao zlatno doba mladosti, vrijeme najlon košulja, traperica, marama i prvih izlazaka. Počeo je sam zarađivati za džeparac, a tada je, kako kaže uz osmijeh, počeo i pušiti pa su troškovi postali još veći.
Nakon završetka škole odmah je počeo raditi. Zaposlio se u poljoprivrednoj zadruzi na Korčuli, koja je surađivala s velikim poduzećima, posao ga je često vodio prema Slavoniji pa je gotovo svaki put svraćao u Donji Miholjac kako bi posjetio školu, nastavnike i prijatelje. Grad mu je ostao duboko u srcu.
Prvi susret generacije organizirali su nakon pedeset godina mature, zatim ponovno nakon pet godina, a potom su odlučili okupljati se svake godine jer ih je, nažalost, bilo sve manje. Danas, na 60. obljetnici mature, željeli su susret podići na višu razinu pa su pozvali gradonačelnika, predstavnike turističke zajednice i ravnatelja škole, kao nasljednice nekadašnje strojarske škole, ŠUP-a i gimnazije.
Žabica je rekao kako mu je Donji Miholjac ostao u najljepšem sjećanju. Posebno pamti toplinu ljudi iz grada i Viljeva, Lacića, Đurđa i drugih mjesta. Mještani su ih prihvatili kao svoju djecu, pozivali ih kućama i brinuli se za njih. Kaže kako će svima njima ostati zahvalan do kraja života jer su mu upravo ti ljudi uljepšali najvažnije godine odrastanja. (Opširnije u Audio zapisu Drago Žabica)
Josip Crnčević je rekao kako su konačno dočekali svoju 60. obljetnicu mature te se prisjetio samih početaka okupljanja. Naglasio je kako ih je svake godine sve manje. Prošle godine bilo ih je dvojica više, no neki prijatelji više nisu među živima. Prisjetio se kako je njihova škola bila jedina takve vrste u tadašnjoj Jugoslaviji. Posebno je spomenuo prijatelje koji su dolazili iz raznih krajeva, Drago Žabica s Korčule, koji je nakon školovanja otišao u Zagreb, gdje je radio kao voditelj nekoliko poduzeća i restorana. Ispričao je kako ga je jednom slučajno susreo u restoranu, gdje je Drago počastio njega i prijatelja.
Prisjetio se i jednog pokojnog kolege iz Imotskog koji je nakon škole otišao u Njemačku, gdje je sa suprugom vodio restoran. Kasnije su otvorili hostel i restoran u Zagrebu, no kolega je prije nekoliko godina preminuo. Uz njega veže i zanimljivu anegdotu. Kada je dobio pozivnicu za obljetnicu sa zajedničkom fotografijom iz školskih dana, toliko se uzbudio da je odmah odlučio doći u Donji Miholjac. Supruga ga je pokušala odgovoriti zbog posla i turističke sezone, no on je inzistirao da mora doći. Kada je rekla da će i ona poći s njim, našalio se rekavši da ne može jer nije na fotografiji. Na kraju je ipak došao sam.
Crnčević se prisjetio i dječačkih šala i smicalica kojih je uvijek bilo, ali je naglasio kako njihova generacija nikada nije uništavala imovinu.
Dodao je kako ne može reći da je sreća imati 60. obljetnicu mature, jer to znači da su svi već u poznim godinama, no istaknuo je da mu je iznimno drago ponovno vidjeti ljude s kojima je proveo mladost. Naglasio je kako su ostali u dobrim odnosima, povremeno se čuju i posjećuju kada prolaze jedni kroz mjesta drugih.
Na kraju je zahvalio svima koji su došli, kao i onima koji zbog bolesti ili drugih razloga nisu mogli prisustvovati. Dodao je kako, koliko mu je poznato, malo tko može reći da se generacija okuplja punih 60 godina. Zaključio je kako će se nastaviti sastajati svake godine, sve dok postoji barem jedan koji će doći i održavati uspomene. (Opširnije u Audio zapisu Josip Crnčević)
Ravnatelj Srednje škole Donji Miholjac, Nenad Perić je istaknuo kako se tijekom svojih trideset godina rada u srednjoj školi prvi put susreo s proslavom 60. obljetnice mature, zbog čega mu je bilo posebno drago i iznimno zadovoljstvo što je pozvan na ovaj susret.
Naglasio je kako je nekadašnja Poljoprivredno-strojarska škola u Donjem Miholjcu bila poznata diljem bivše države te da su u Donji Miholjac na školovanje dolazili učenici iz svih krajeva bivše Jugoslavije, pa čak i s otoka. Smatra kako je ovakvo okupljanje vrlo rijetko i iznimno vrijedno jer svjedoči o dugoj tradiciji srednjoškolskog obrazovanja u Donjem Miholjcu, koja je prošle godine obilježila 135 godina postojanja.
Dodao je kako ovakvi susreti pokazuju koliko je ta tradicija snažna i dugotrajna te da je posebno lijepo vidjeti generacije koje se i nakon toliko desetljeća okupljaju u velikom broju. Istaknuo je i kako neki od današnjih djelatnika škole nisu bili ni rođeni u vrijeme kada su ovi maturanti završavali školovanje, što cijelom događaju daje dodatnu posebnost. Na kraju je izrazio nadu da će se ovakva okupljanja nastaviti i u budućnosti.
Gradonačelnik Donjeg Miholjca Dražen Trcović rekao je kako mu je iznimno drago što se u Donjem Miholjcu obilježava 60. obljetnica mature nekadašnje Strojarsko-poljoprivredne škole. Na poziv gospodina Drage Žabice rado se odazvao kako bi podržao ovaj lijepi skup i značajan jubilej.
Istaknuo je kako ova obljetnica potvrđuje dugu i kvalitetnu tradiciju srednjoškolskog obrazovanja u Donjem Miholjcu. Posebno ga veseli što se ljudi iz raznih krajeva i dalje okupljaju te njeguju prijateljstva i uspomene iz školskih dana.
Na kraju im je čestitao na njihovoj obljetnici, te im poželio još mnogo ovakvih susreta i da se u Donjem Miholjcu uvijek osjećaju lijepo, baš kao što su se osjećali i u svojoj mladosti.
Direktorica Turističke zajednice grada Donjeg Miholjca Melia Vidaković čestitala je okupljenima veliku 60. obljetnicu mature te istaknula kako ovakva okupljanja imaju posebnu vrijednost jer čuvaju uspomene, prijateljstva i tradiciju koja traje desetljećima. Tom je prigodom “maturantima” uručila i prigodne poklone lokalnog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva kao simbol tradicije, domaće proizvodnje i slavonskog gostoprimstva.
Čestitamo im ovu veliku i vrijednu obljetnicu te im želimo još mnogo zajedničkih susreta, dobrog zdravlja, veselja i proslava budućih godišnjica u krugu dragih prijatelja.
