Slider

Miholjština.info

Prvi informativni portal Miholjštine

MEDVJEĐI LUK

Ljekovita svojstva medvjeđeg luka poznata su još od antičkih vremena.

Autor/Izvor:D.Š./Wiki/Biovrt/S.K.F./PH/M.R.

U proljeće kada se vegetacija budi, šetnja donjomiholjačkim velikim parkom mnogima pričinjava zadovoljstvo i opušta ih dok uživaju u zelenilu.
Jedna od biljaka koja privlači pozornost svakako je i medvjeđi luk, jer na pojedinim mjestima potpuno prekriva tlo, a biljka širi intenzivan miris po češnjaku.

Medvjeđi luk je vrsta samonikle jestive biljke, a u Hrvatskoj se još naziva divlji luk, srijemuž, sremuš, crijemuž, šumski luk. Cijela biljka miriše na bijeli luk, naročito za vrijeme cvatnje. Zbog intezivnog mirisa biljku je moguće osjetiti na terenu i kad još nije vidljiva.

Svi dijelovi biljke su jestivi – lukovice, listovi, pupoljci, peteljke cvjetova, cvijet i nezreli, zeleni plodovi. Za jelo se listovi beru do cvatnje, uz napomenu da su najukusniji oni posve mladi, prije izbijanja cvjetne stapke. Prema arheološkim nalazima, biljka se koristi već oko 5000 godina.

Ljekovita svojstva medvjeđeg luka poznata su još od antičkih vremena. Ljudi su ga upotrebljavali kao namirnicu i kao začin. Specifičan miris po češnjaku daje tvar aliin (derivat cisteina). Osim što je medvjeđi luk intenzivniji od češnjaka, od njega je i ljekovitiji. Njegov glavni aktivni sastojak je alicin, koji djeluje snažno antibakterijski, antivirusno, protugljivično i antioksidativno. Alicin djeluje kao antibiotik, ima protuvirusna i fungicidna svojstva.

Kuhanjem medvjeđeg luka nestaju ljekovita svojstva, a isto tako ljekovitost nestaje i sušenjem listova pa medvjeđi luk treba upotrebljavati samo u svježem stanju. Tinktura od listova ili lukovica, svježi sok i razni drugi preparati na bazi medvjeđeg luka koriste se prvenstveno za snižavanje krvnog tlaka, masnoća u krvi, detoksikaciju organizma i jačanje imunološkog sustava. Mladi listovi pripremaju se kao umak (pesto), koriste se kao prilog raznim namazima, kao dodatak salatama i varivima, u pripremi gustih juha, itd.

Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) mnogi beru u šumama i pripremaju u raznim jelima. U vrijeme vegetacije medvjeđeg luka, a na istim staništima mogu se pronaći đurđice, mrazovci i čemerika, koji izgledaju slično, ali im je miris bitno različit i opasni su za zdravlje.

Od velike važnosti je da ste sigurni što berete, kako ne bi nehotice otrovali i sebe i svoju obitelj – posljedice krive identifikacije dakle mogu biti kobne – pa čak i smrt. Često se dogodi da neiskusni ili nedovoljno pažljivi berači zamijene biljke i uslijed konzumacije mrazovca dolazi do teških posljedica trovanja alkaloidom kolhicinom koji se nalazi u mrazovcu. Đurđice također sadrže potencijalno opasne srčane glikozide koji mogu u većim količinama zaustaviti rad srca.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *