KAKO JE “SLAVONSKA KOBASICA” POSTALA PROIZVOD ZAŠTIĆENOG NAZIVA U EU

Postupak zaštite naziva „Slavonska kobasica“ pokrenula je Udruga Čuvari slavonske tradicije.

Autor:D.Š. Foto/Izvor: D.Š./ Ilustracija S./Pb
03.04.2023.

Kako smo već pisali, „Slavonska kobasica“ dobila je europsku zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. Time je ovaj naziv proizvoda upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštićen na području cijele Europske unije. EU znak zaštićene oznake izvornosti odnosno zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla koji se nalazi na ambalaži, potrošaču jamči kupnju autentičnog proizvoda.

O nastanku same ideje, daljnjim planovima i ostalim zanimljivim detaljima vezanim za “Slavonsku kobasicu” u razgovoru nam je otkrio dopredsjednik Udruge Čuvari slavonske tradicije g. Valent Poslon.

Kako je nastala ideja o zaštiti Slavonske kobasice?
Jedan krug ljudi u Donjem Miholjcu, 2008. godine osnovao je udrugu “Čuvari slavonske tradicije” s namjerom da postoji jedna udruga koja će se baviti organizacijom smotre ocjenjivanja Slavonske kobasice. Do tada se to rađeno amaterski, nekoliko ljudi je radilo tih nekoliko smotri ocjenjivanja i to je bio početak s namjerom da se održi smotra koja će biti tradicionalna. Tijekom rada došlo se na ideju da se i slavonska kobasica kao takva zaštiti, prvo na nacionalnoj razini, a onda i u EU, te se tako krenulo u taj posao i 2016. godine udruga je donijela odluku da se krene u postupak zaštite Slavonske kobasice i počele su pripreme oko toga.

Kako je tekao sam postupak?
Nakon prijave u Ministarstvo poljoprivrede koje vodi postupak bilo je potrebno angažirati stručnu pravnu osobu koja će napraviti stručnu podlogu jer zaštita proizvoda propisana je strogim pravilima zaštite. Sklopili smo sporazum sa Prehrambeno tehnološkim fakultetom u Osijeku koji je napravio tehničku specifikaciju Slavonske kobasice. (ispitao povijest proizvoda na našim područjima i sve ostalo što je trebalo definirati sa takvim jednim aktom) Specifikacija slavonske kobasice obrađuje taj proizvod kroz povijesni period, ali isto tako i postupak izrade, odnosno od pripreme mesa i svih onih potrebnih sastojaka, pa do zrenja, sušenja, čuvanja i stavljanja na tržište. Nakon toga, podnesen je zahtjev i nakon 6 godina donijeta je uredba da je Slavonska kobasica 41. poljoprivredni i prehrambeni proizvod čiji je naziv registriran u Europskoj uniji i možemo sa zadovoljstvom reći da imamo zaštićeni proizvod.

Sada kada je Slavonska kobasica registrirana kao zaštićeni proizvod, koji su slijedeći koraci?
Naravno, sada se otvaraju i mnoga druga pitanja. Što raditi sa zaštićenim proizvodom, kako ga staviti na tržište, jer ono što je definirano propisima koji su prihvaćeni, treba se sad njih i pridržavati, jer postoje kontrolna tijela koja će kontrolirati proizvođače odnosno da li proizvod odgovara specifikacijama. Ono što zabrinjava u ovom trenutku je da na području Slavonije gdje se takva kobasica može proizvoditi je malen broj ljudi i objekata za proizvodnju koji zadovoljavaju sve uvjete koje treba ispuniti. Na širem području Donjeg Miholjca koliko znam imamo dva takva objekta i dva proizvođača koji udovoljavaju tim uvjetima, koji od Ministarstva imaju dozvolu da se time bave. Bilo bi dobro da se više ljudi uključi, jer samom zaštitom Slavonske kobasice je za očekivati da će cijena tog proizvoda itekako porasti, te da će potražnja za njim biti sve veća, a da bi bila konstantna ponuda moraju se osigurati i dovoljne količine proizvoda, ali i broj proizvođača koji će proizvesti. To se naravno ne može riješiti preko noći, ali bilo bi šteta da smo sada dobili zaštićeni proizvod, a da ga za godinu ili dvije nema tko proizvoditi.

Kako će se kontrolirati kvaliteta?
U Hrvatskoj postoje dvije certificirane kuće od strane Ministarstva poljoprivrede, mi smo izabrali jednu koja će Slavonsku kobasicu moći certificirati i svi proizvođači koji se budu odlučili za proizvodnju morati će poštovati uvjete. Osim recepture kontrolirati će se i vršiti analiza proizvoda jer ukoliko ima odstupanja ne može se deklarirati kao Slavonska kobasica i kao takav se neće moći pojavljivati tj. deklarirati na tržištu kao takva. Ono što je specifikacijom definirano je da se ne može ni svako meso koristiti za njenu proizvodnju, jer mora biti meso određene kvalitete, a neke pasmine ne odgovaraju. U specifikaciji točno stoji, definiran je omjer i masnog tkiva, što može sadržavati, koliko soli, paprike, kao i gramaža privjeska kobasice, trajanje fermentacije itd….

Na koji način se planira organizirati proizvodnja?
Udruga čuvari slavonske tradicije nositelj je licence i nitko ne može tražiti njenu izmjenu. Udruga je sklopila ugovor sa nadzornim tijelom, okuplja proizvođače i prezentira ih pred Ministarstvom i prerasla je klasične udruge. Kobasicijada je dobra i doprinosi tradiciji, ali se često svodi na potrebe OPG a dok se ovdje radi o tome da se proizvod želi plasirati na šire tržište i zahtijeva ozbiljniju proizvodnju. Što se tiče same proizvodnje ona zahtjeva određenu modifikaciju organiziranja proizvođača, ono što smo zamislili i što bi bilo logično, ove godine išli bi u izradu projektne dokumentacije za izgradnju objekta koji bi po svojim karakteristikama, tehničkim uvjetima omogućavao svim proizvođačima koji ne mogu i ne moraju na svom gospodarstvu stvoriti vrlo zahtjevne uvjete za proizvodnju, ali koji imaju sirovinu. Jedan objekt koji bi se gradio na području Općine Magadenovac omogućio bi da se u tom objektu obradi meso i proizvede kobasica.

Kako plasirati proizvod na tržište?
Pored Slavonske kobasice imamo Slavonski kulen koji proizvode 2 proizvođača i ne bi bilo dobro da u Slavoniji imamo jednog ili 2 proizvođača koji će se baviti proizvodnjom Slavonske kobasice, jer dosta ljudi se bavi proizvodnjom kobasice i ona nije zahtjevna, jedino se treba pridržavati standarda proizvodnje i sa takvim standardiziranim proizvodom se ide na tržište. Prije dvije godine nakon dobivanja nacionalne zaštite slavonske kobasice imali smo zahtjeve i upite nekoliko hotela na Jadranu da ih se opskrbljuje sa slavonskom kobasicom, ali nismo mogli pronaći proizvođače koji bi to radili. Znam da neki od proizvođača kobasice prodaju svoje proizvode hotelima, ali je jedno kada to proizvede jedan OPG i kaže da je to njegov proizvod ili proizvod sa markicom zaštite EU i upravo to će i diktirati i zahtijevati da se više proizvođača na neki način barem dogovaraju kako će izlaziti ili kako će podijeliti svoju ulogu na tržištu.
Da li će proizvođač ići sa vlastitim brendom ili će se ići zajednički prema tržištu, ovisiti će isključivo o samim zahtjevima tržišta i o količinama. Ako jedan proizvođač ne bude mogao udovoljiti količinama odnosno potrebama i da li će se biti potrebno udružiti više proizvođača, to će pokazati vrijeme pred nama, a kao logično pitanje nameće mi se da se uđe u neki oblik zadruge, kako bi se zajednički mogli koristiti određeni resursi i zadruga bi bila ta koja bi organizirala prodaju i vodila brigu o naplati za račun svojih zadrugara.

Specifikaciju proizvoda „Slavonska kobasica“ možete pogledati ovdje.