ODRŽANA JAVNA TRIBINA O BUDUĆEM IZGLEDU SPORTSKE INFRASTRUKTURE GRADA DONJEG MIHOLJCA
Mladi arhitekt Nikola Andračić predstavio zanimljivu i modernu viziju prostora NK Jedinstvo Donji Miholjac.
Autor:D.Š.
13.05.2026.
U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Donjem Miholjcu, (12. svibnja) u dvorcu Mailath predstavljen je diplomski rad Nikole Andračića pod nazivom “Revitalizacija prostora nogometnog kluba u Donjem Miholjcu”, nakon čega je održana i javna tribina o budućem izgledu sportske infrastrukture grada. Predstavljanje diplomskog rada mladog arhitekta Nikole Andračića ponudilo je publici izuzetno zanimljivu, modernu i hrabru viziju sportske infrastrukture. Andračić je prezentirao kako bi mogao izgledati prostor nogometnog kluba u Donjem Miholjcu.
Tijekom predstavljanja Andračić je govorio o položaju stadiona, pristupnim zonama, standardima, tehničkim obilješjima te sadržajima poput svlačionica, sanitarnih čvorova, kafića i ostalih pratećih sadržaja, s naglaskom na potrebu razvoja sportske infrastrukture.
Nakon prezentacije održana je javna tribina pri čemu je Ivan Vlahović naglasio važnost uključivanja javnosti u planiranje projekata istaknuvši pritom da u Donjem Miholjcu ne postoji običaj javno govoriti o infrastrukturnim projektima, jer se projekti jednostavno dogode. Vlahović je rekao da bi volio bih da ova javna rasprava bude poticaj da se svaki budući projekt prije realizacije predstavi javnosti, kako bi građani mogli sudjelovati u raspravi i dati svoje mišljenje, istaknuvši pritom kako je cilj tribine isključivo otvorena javna rasprava s ciljem razmijene mišljenja.
No, javna tribina koja je uslijedila brzo je sve vratila u realnost.
Prvo pitanje upućeno je gradskom vijećniku Tomislavu Špoljariću, koji je njegov prvi dojam o projektu, koliko je rješenje složeno za izvedbu te koje su njegove prednosti i nedostaci.
Špoljarić je rekao da je rješenje je dobro, tu nema dvojbe, da svaki arhitekt i svaki projektant ima svoj pogled na to kako riješiti određeni problem. Osnovna razlika između njihovog projekta i ovoga jest u tome što su se držali postojećih gabarita i organizacije sportova unutar sportskog centra. Dodao je da je rješenje Andračića također kvalitetno, ali zahtijeva dogovor većeg broja dionika kako bi se moglo realizirati, a da stadion izgleda lijepo i konstruktivno.
Gradonačelniku grada Donjeg Miholjca Draženu Trcoviću upućeno je pitanje vezano na mogućnosti financiranja ovakvog projekta i potencijalne izvore sredstava.
Gradonačelnik Dražen Trcović čestitao je Nikoli Andračiću na završetku studija arhitekture istaknuvši da je to sigurno veliki uspjeh kako za njega, njegovu obitelj, ali tako i Donji Miholjac, te mu zaželio puno uspjeha u budućem radu. Što se tiče financiranja, Trcović je rekao da se uvijek postavljaju dva ključna pitanja: kako nešto izvesti i kako to kasnije održavati. To su temeljne pretpostavke svakog projekta, istaknuvši pritom da kada se govori o europskim fondovima, oni dolaze u određenim etapama i financiraju specifične projekte prema jasno definiranim kriterijima, te je zato važno projekte razraditi po fazama ili uporabnim cjelinama jer je tako lakše osigurati sredstva za pojedine dijelove projekta.
Trcović je rekao da Grad ima građevinsku dozvolu za projekt stadiona vrijednog oko pet milijuna eura, međutim, kada se razgovara s ministarstvima i fondovima, postavlja se pitanje može li grad osigurati vlastiti udio financiranja i kasnije održavanje takvog objekta. Zato je važno razmišljati realno i u fazama. Kao primjer naveo je sportski centar u Marijancima koji se razvija kroz sedam faza, pri čemu se svaka faza zasebno financira. Zaključio je da današnji stadion je derutan i da ne odgovara današnjim standardima, te da vjeruje da će se uz određene prilagodbe uspjeti doći do financija za realizaciju.
U raspravi su predstavljeni i primjeri stadiona u Belišću, Belom Manastiru i Vardarcu, uz podatke o njihovim kapacitetima i troškovima izgradnje, a obzirom kako su troškovi modernih stadiona iznimno visoki istaknuto je da je važno uskladiti želje s realnim potrebama i mogućnostima lokalne zajednice.
Na pitanje o današnjim standardima stadiona govorio je gradski vijećnik, Jeronim Pandurić.
Pandurić je rekao da postoje određeni standardi koje stadion mora zadovoljiti za određene razine natjecanja, jer za određene kategorije natjecanja potrebno je imati dva terena istih dimenzija, a da na postojećoj čestici to nije moguće napraviti.
Pandurić je istaknuo i kako je još prije nekoliko godina predlagao drugačiji raspored sportskih sadržaja, ali da je tada propuštena prilika za jedan multifunkcionalni sportski objekt. U usporedbi novog i već postojećeg projekta, Pandurić je rekao da projekt mladog arhitekte nije izvediv zbog toga što predviđa uklanjanje teniskih terena, ali da i sadašnji projekt koji poštuje granice parcela zbog vrijednosti projekta u dogledno vrijeme nije realna.
Gradski vijećnik Dino Kurtagić u raspravi je istaknuo kako Donji Miholjac danas ima oko 5.350 stanovnika te da grad ne bilježi demografsku progresiju nego regresiju. Osvrnuo se na planirano milijunsko ulaganje u stadionsku infrastrukturu, ocijenivši kako takav projekt nema opravdanje u trenutnim okolnostima. Naveo je kako se aktualni nogometni klub bori okupiti stotinjak djece, dok seniorska momčad nastupa u petoj ligi i teško može opstati bez angažiranja vanjskih igrača.
Pritom je povukao paralelu s problemima financiranja Javne vatrogasne postrojbe, naglasivši da grad trenutno ima važnijih i prioritetnijih problema koji se odgađaju umjesto da se rješavaju. Smatra kako bi za potrebe kluba bio primjereniji teren kakav imaju Marijanci, budući da je riječ o razini natjecanja kojoj klub pripada. Dodao je kako bi takvo okruženje moglo donijeti veću posjećenost, izraženiji rivalitet i realnije ambicije NK Jedinstva.
Kurtagić je također istaknuo da ne vidi smisao u izgradnji velikog stadiona koji bi praktički ekskluzivno koristio jedan nogometni klub, nazvavši cijelu ideju utopijskom. Ipak, pohvalio je rad Nikole Andračića, ocijenivši projekt kvalitetnim.
Zaključno je poručio kako smatra da rasprava o ovakvom projektu u ovom trenutku nema smisla te da bi se o njemu eventualno moglo razgovarati za dvadesetak godina. Upozorio je i na trendove prema kojima bi grad, nastavi li se sadašnjim smjerom, mogao doći na razinu susjednih općina po proračunskim mogućnostima. Kao racionalnije rješenje predložio je postavljanje montažne tribine kapaciteta oko 300 gledatelja.
U raspravi su otvorena i pitanja demografije i realnih potreba grada. Pandurić je istaknuo kako Donji Miholjac već desetljećima bilježi pad broja stanovnika, osobito mladih i radno aktivnih osoba, što dugoročno utječe i na sportske klubove te broj djece koja se bave sportom. Što se tiče demografskih problema, Pandurić je rekao da nema rješenje po tom pitanju te dodao da se potrebno prilagoditi stvarnim mogućnostima, jer ovakvi projekti nisu trenutni prioritet i da je realnije obnavljati postojeće nego graditi novo.
Na tribini je istaknuta i važnost očuvanja postojećeg sportskog centra u kojem su na jednom mjestu smješteni nogomet, tenis, rukomet i drugi sadržaji, što roditeljima i djeci omogućuje sigurnije i jednostavnije bavljenje sportom gdje je sve dostupno.
S obzirom na predstavljeno rješenje Andračića u kojem su parcele namijenjene isključivo za potrebe nogometnog kluba uz izmještanje teniskog kluba, a koje je izazvalo reakcije i prije samog održavanja rasprave obratio se i Vatroslav Šrajer.
Šrajer je rekao kako su ga uznemirile prezentirane vizualizacije “autobusnog stajališta” za prostor Sportskog centra u Donjem Miholjcu, nakon čega su ih počeli kontaktirati roditelji djece iz klubova. Pozvao se na knjige Miroslava Fey-a o tenisu i Zvonka Jovića o nogometu, istaknuvši kako se sportska povijest Donjeg Miholjca ne može mijenjati. Naveo je kako smatra da Nikola Andračić nije proučio svu relevantnu literaturu te da dio podataka iz rada nije točan. Posebno je naglasio da se na čestici 172/2 ne nalaze samo teniski, nego i rukometni sadržaji, upisani u registar sportskih građevina. Govoreći o povijesti kompleksa, istaknuo je kako se prvi teniski teren na lokaciji današnjeg Sportskog centra Luke nalazi od 1934. godine, dok su nogometni teren i tribina NK Jedinstva izgrađeni 1950., zaključivši kako je tenis prvi bio na toj lokaciji.
Dodao je kako tenis od 1987. kontinuirano ulaže u infrastrukturu kroz nove terene, tribine i ograde te ocijenio da je Andračićevom vizijom od toga napravljeno “autobusno stajalište”, što smatra nerealnim. Šrajer je naglasio kako prostor Sportskog centra treba ostati sportski centar za više sportova te naveo da su u planu padel teren i polivalentna sportska dvorana prvenstveno za rukomet, kako bi djeca tijekom ljeta imala prostor za trening. Istaknuo je kako su radili sustavno i slušali struku te se zahvalio Draženu Trcoviću i Liviju Međurečanu koji je osmislio dio projekta koji se sada radi i koji je rekao da se treba raditi po fazama i financijski onoliko koliko je izvedivo.
Šrajer je rekao da je apsolutno za sportske građevine i da smatra kako se na postojećem prostoru može napraviti kvalitetna tribina. Rekao je da nije došao kritizirati, ali je dodao da su tribine opasne, da se danas prezentira sustavni nerad posljednjih 35 godina, da se pokazuju slike, ali da od toga na kraju nije napravljeno apsolutno ništa.
Javnoj tribini nazočio je i predsjednik NK Jedinstvo Matija Kovačević.
Predsjednik NK Jedinstvo Donji Miholjac, Matija Kovačević uputio je čestitke Nikoli Andračiću na njegovom radu te izrazio nadu da će se nešto od toga realizirati u praksi. Naveo je da je razočaran i žalostan, jer kao trenutni predsjednik kluba nije dobio službeni poziv za javnu tribinu, te je istaknuo da bi se ubuduće trebalo voditi računa o tome da se pozivi upućuju i njemu kao aktualnom predsjedniku. Osvrnuo se na izlaganje Vatroslava Šrajera, rekavši da je Andračić uložio trud i koristio informacije kojima je u tom trenutku raspolagao.
Kovačević se osvrnuo na oba idejna projekta, neslužbeni i službeni izrađen prije tri godine, te smatra kako se iz tih ideja može pronaći rješenje, bilo kroz novi stadion, nove tribine ili barem obnovu postojećeg stadiona. Naglasio je da su tribine u lošem stanju gdje se, kako je rekao, na drvenim dijelovima doslovno propada te postoji strah od ozljeda.
Zaključio je da se nada kako će se ideje s vremenom pretvoriti u konkretna rješenja te da će svi zajedno doći do novog, sigurnog stadiona. Također je istaknuo da je nedavno postavljen sustav videonadzora, te naveo da je taj trošak osobno preuzeo.
Zaključno, predstavljanje diplomskog rada i projekta mladog arhitekta Nikole Andračića za svaku je pohvalu, no javna tribina nije ponudila ništa novo jer i vrapci na grani znaju da su troškovi izgradnje i održavanja modernih stadiona preveliki, a posebno za grad veličine Donjeg Miholjca i njegov proračun, te da se moraju redefinirati prioriteti.
Donji Miholjac se u ovom trenutku nalazi na prekretnici između želja i mogućnosti. Puno realnija opcija je da se u dogledno vrijeme pristupi samo obnovi već postojeće tribine, ali ta opcija je pomalo razočaravajući ishod za sve koji su se nadali većem koraku naprijed. Donji Miholjac zaslužuje bolje od trenutnog derutnog stanja, ali kako je istaknuto, razvoj treba teći po fazama.
Postupna obnova i uređenje postojeće tribine možda zvuči skromno, ali u ovim okolnostima predstavlja najodgovorniji i najbrže izvediv prvi korak, a ključni zadatak je pronaći rješenje koje će biti financijski održivo i koje će sportašima i građanima osigurati uvjete kakve zaslužuju.
Unatoč tome što je rasprava u pojedinim trenucima imala i političku konotaciju, hvalevrijedna je inicijativa Ogranka Matice hrvatske da kroz promociju mladih lokalnih talenata otvori prostor za javni razgovor o temama koje se tiču svih građana Donjeg Miholjca.
